(Tob 4, 7-11)

Dijeli milostinju od svoga dobra: kad dijeliš milostinju, neka ti ne bude oko stisnuto. Ne okreći lica od siromaha, pa ni Bog neće okrenuti lica od tebe. ⁸ Od onoga što imaš i prema tome koliko imaš dijeli milostinju: imaš li malo, daj malo, ali ne oklijevaj dati milostinju. ⁹ Jer dobar polog spremaš sebi za dan potrebe. ¹⁰ Udijeljena milostinja oslobađa od smrti i ne dopušta da odeš u mrak. ¹¹ Jer milostinja je mio dar pred licem Svevišnjega. (Tob 4, 7-11)

Prema najnovijim statistikama, preko 840 milijuna ljudi diljem svijeta kronično je neuhranjeno. Svaki dan 26000 djece umre od gladi i bolesti koje se mogu spriječiti. Postavlja se pitanje što nam je kao kršćanima činiti?

Kršćani bi prema siromaštvu i gladi u svijetu trebali pokazivati suosjećanje. Isus je rekao, gledajući veliko mnoštvo: „Žao mi je naroda.“ Bio je svjestan velikih potreba ljudi. I mi kao kršćani trebamo prema potrebnima dijeliti iste osjećaje pažnje i sućutnosti: biti svjestan potreba, brinuti za ljude koji su pogođeni neimaštinom. Imati suosjećanja prema bratu u potrebi dokaz je Božje ljubavi koja je u nama. Iskazujemo svoju ljubav prema Bogu kada smo  brižni prema potrebitima.

Kršćani bi prema siromaštvu i gladi u svijetu trebali pokazivati svoju djelotvornu ljubav.  Prije svega za siromašne ćemo moliti, ali ćemo prema svojim mogućnostima nastojati umanjivati njihovu patnju uzrokovanu siromaštvom i glađu konkretnom pomoći. Isus je rekao: „Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.“ (Lk 12,33-34). Karitas je konkretna ljubav na djelu.

Kršćani svojom molitvom i konkretnim djelovanjem u siromasima i gladnima  bude nadu.  Isus je rekao učenicima: „Dajte im vi jesti.“ To je trajni zadatak Crkve. Svojom ljubavlju i brigom za siromašne mijenjamo lice zemlje. Sudjelujemo u Isusovoj ljubavi prema siromašnima i na njihova lica vraćamo osmjeh i vjeru u život.

Znamo da je Isus je rekao: „Siromaha ćete uvijek imati sa sobom“ (Mt 26,11). Dakle, imamo nebrojene mogućnosti – i goruću obvezu – služiti Gospodinu služeći drugima.