700 godina Tijelova

700 GODINA SLAVLJENJA SVETKOVINE TIJELOVA

U četvrtak 15. lipnja slavimo svetkovinu Tijelova- blagdan Tijela i Krivi Kristove. U ovoj godini obilježava se 700 godina otkako je službeno uveden ovaj blagdan s procesijom u kalendar Katoličke Crkve. Uveo ga je papa Ivan XXII. 1317. a najavio ga je papa Urban IV.  dekretom  „Transiturus in hoc mundo“ 1264. Sv. Toma Akvinski za taj blagdan sastavio je misu i brojne himne i pjesme.  Slavljenje blagdana temelji se na objavi  redovnice augustinke sv. Julijane  iz Liege kojoj je Krist povjerio da se ustanovi blagdan Presvetog sakramenta, da se oživi vjera u vjernicima pema njemu i da se čini zadovoljština za grijehe koje se nanose Presvetoj euharistiji.    

Sveta Juliana iz Liegea (1192.-1258.)

Ime sv. Julijane je vezano uz uvođenje svetkovine Tijelova.

Julijana se rodila 1192. u Retinneu blizu Flerona u Belgiji. Rano je ostala siroče bez roditelja. Odgajale su je sestre benediktinke u samostanu u Mont-Cornillon. Stekla je klasičnu naobrazbu napose se upoznala sa spisima sv. Augustina i sv. Bernarda. U 16. godini je stupila u samostana sestara augustinki. Imala je viđenje Crkve silnčno liku punog mjeseca sa jednom debelom linijom preko njega koja je označavala da nedostaje jedan blagdan.

Godinu dana poslije, 1208. Imala je drugo viđenje  u kojem je nastupio sam Krist koji je od nje tražio da se zauzme da se ustanovi blagdan Presvetom sakramentu kako bi se oživjela vjera u vjernicima prema njemu i kako bi se dala zadovoljština za grijehe koje se nanose Presvetoj euharistiji. O tim viđenjima je šutjela godinama i nikome ih nije povjeravala. Kad je postala poglavarica samostana 1222. povjerila je to viđenje dvjema svojim redovnicama koje se bile revne u klanjanju euharistiji. Kad je to saznao Ivan Losanna, svećenik iz Liegea, postavio je  pitanje uglednim teolozima i crkvenim ljudima da traže ustanovljenje blagdana u čast Presvete euharistije. Napisao je pismo dominikancu Ugu od Svetog Cara, kao i arhiđakonu Liegea  Jacques Pantaleonu (koji će kasnije postat papa Urbvan IV.) i mons. Robertu Thourotteu, biskupu Liegea. Biskup Tourotte na mnoge zahtjeve odgovorio tako što je sazvao 1246. biskupsku sinodu da o tome odluči.  Odluka je donesena tako da je ustanovljena svetkovina Tijelova u biskupiji Liege.

IV. Lateranski koncil 1215.

U među vremenu održan je IV. Lateranski koncil (1215.) koji je raspravljao o euharistiji. On je potvrdio realnu, stvarnu prisutnost Kristovu u euharistiji. Koncil je ustvrdio da se u svetoj misi za pretvorbe događa „transsubstantiatio“ a to znači da bit kruha i vina postaje je tijelo i krv Kristova, a ostaju akcidenti , što mi vidimo kruh i vino. Koncil se tako suprostavio teologu Bernegaru iz Toursa  koji je u kruhu i vini poslije pretvorbe u Svetoj misi gledao samo simbole tijela i krvi Kristove.

U to je vrijeme bila jako zanemarena euharistija. Koncil je nadalje odredio za dužnost da se svi kršćani najmanje jedanput godišnje ispovijede i o Uskrsu pričeste. Ta crkvena zapovijed važi do danas.

Otpor prema zahtjevu Julijane je u samostanu Cornillon bio toliki da ga je1248. morala napustit. Onda je  prešla u stroži samostana reda cistercita i nadalje  je nastavila širiti štovanje Presvete euharistije. Umrla je 5.travnja 1258. u Fosses la Ville u Belgiji.  Životopis opisuje da je umrla kontemplirajući euharistiju.

Kad je arhiđakon Jacques Panteleon postao papom Urbanom IV.  u Orivetu 1264, gdje je boravio, izdao je dekret „Transiturus de hoc mundo“, (Prelazeći iz ovoga svijeta),  u kojemu je naložio proslavu svetokvine Tijelova za  cijelu katoličku Crkvu i to tjedan poslije Duhova.

Papa Urban IV. zatražio je od teologa Tome Akvinskoga  da sastavio liturgijske  tekstove za novi blagdan Tijelova. Međutim papa Urban je umro u listopadu 1264. godine tako da dekret „Transiturus de hoc mundo“nije bio javno objavljen, promulgiran, ni sproveden.

Konačna potvrda Tijelova 1317. godine

Nekoliko godina kasnije papa Ivan XXII izabran je za Petrova nasljednika koji je  25.10.1317.  promulgirao je Clementinae, treći dio Corpus Iuris Canonici. U njemu je objavljen i dekret „Transiturus in hoc mundo“. Tom 1317. godinom je konačno uveden svetkovina Tijelova zajedno sa procesijom za cijelu Crkvu. Papa Ivan XXII. uveo je i blagdan Presvetog  Trojstva kao i obveznu molitvu Anđeo Gospodnji u čast Bezgrješne svaki dan pri zalasku sunca. On je proglasio svetim Tomu Akvinskog i uveo Svetu Rotu, vrhovni sudište u Crkvi, zatim odobrenje manjoj braći franjevcima da svake godine pošalju po dva franjeca u Kustodiju svete Zemlje nakon gubitka bitke križara s Turcima 1291.  

Drugi važan događaj koji je pokrenuo inicijativu pape Urbana IV. da uvede svetkovinu Tijelova jest  euharistijsko čudo u Bolseni kraj Viterba, u biskupiji Orvieto. Ono se dogodilo 1263. dvije godine poslije početku ponitifikata pape Urbana IV.

Euharistijsko čudo u Bolseni u biskupiji Orvieto

Euharistijsko čudo u Bolseni kraj Viterba  dogodilo se 1263. godine. U ljetu 1263. Svećenik Čeh  Petar iz Praga bio je na hodočašću za Rim I kad je u Bolseni slavio sv. Misu posumnjao je u času pretvorbe da se kruh i vino mijenja u tijelo i krv Kristovu. Na tjelesniku, korporalu, pojavila se krva. Svećenik se preplašio i bio je smeten. Gledao je sakriti činjenicu. Zamotao je hostiju u korporale i pobjegao u sakristiju. I noseći to u skaristiju pale su kapi krvi na tlo i na stepenice oltara. Svećenik se odmah uputio k papi Urbanu IV. koji je tada boravio u Orvietu. Papa Urban IV poslao je biskupa iz Orvieta da to provjeri i da sačuva korporale. Papa je proglasio da je to događaj nadnaravne naravi. I da se  na tajto spomene ustanovio je 11. kolovoza 1264. svetkovinu Tijelova koju je  proširio na cijelu Crkvu.  Papa je izjavio: „Utvrdili smo, da ojačamo pravu vjeru vjernika i da je povećamo, smatramo ispravnim i opravdanim i stoga određujemo, da uz dnevni spomen koji Crkva daje svetoj euharistiji,  da svake godine na određeni dan još jedanput slavi svetkovinu, a to je na peti dan poslije osmine Duhova. Na taj da neka pobožni narod  u velikom mnoštvu pođe u crkve, gdje će svećenici i laici puni svete radosti pjevati pjesme hvale Gospodinu.“

Za čuvanje korporala sagrađenaje 1290. katedrala u Orvietu i u njoj posebna kapela euharistijskog čuda.

Nekoliko godina kasnije papa Ivan XXII.  svečano je promulgirao godine 1317. dekret „Transiturus de hoc mundo“ (Prelazeći iz ovoga svijeta). Od tada Tijelovo se slavi svečano sa svetom misom i procesijom poslije nje.

Tijelovska procesije kroz stoljeća

Procesija se odvija glavnim ulicama svake župe, ili svakog mejsta. Presveto se nosi u mostranci, pokaznici, pod nebom, baldahinom od platna koji prate odabrani muževi i ministranti.  Procesija se zadržava na četiri postaje na kojima se čita evanđelje, moli molitva vjernika i dijeli blagoslov sa Presvetim. Procesija završava u župnoj crkvi  s pjesmom Divnoj dakle i himnom Tebe Boga hvalimo. Kroz sedam stoljeća do danas tako se slavi svečano blagdan Tijelova. Ponavljam, sveti Toma Akvinski za svetkovinu Tijelova sastavio je bogoslužje i napisao brojne himne i pjesme.

Svetkovinu Tijelova je posebno osporavao Martin Luter, koji nazvao da je to za njega blagdan vrjeđanja Boga i Krista.

Koncil u Tridentu (1545.-1563.) potvrdio je svetkovinu Tijelova i tijelovsku procesiju ulicama mjesta i gradova

Neki teolozi kao Maurizio Magnani tvrdi da je Crkva već 1150. ustvrdila da je Krist stavarno prisutan u kruhu i vinu poslije pretvorbe u svetoj misi. Antropolog Alfons Maria di Nola 1995. vršio je eksperiment nad kruhom i osporavao euharistijsko čudu iz Bolsene.

Istočna Crkva tvrdi da časti svete Darove u euharistiji i čuva ih radi pričesti bolesnicima, ali ne čuva ih da bi ih posebno štovala i klanjala im se.

Kongregacija za obrede  izjavila je 1959. Da  tijelovska procesija nije bogoslužje već samo euharistijska pobožnost za koju je nadležan mjesni biskup. (P.C.)