Adoracija u korizmenom vremenu

AKO SI SIN BOŽJI…

Na početku korizme pozvani smo kao i Krist u pustinju da pobijedimo napast. Znademo da grijeh ima svoju moć u svijetu, kao i u našemu životu, ali znademo da nas sve Krist spašava. U milosti i snazi Kristovoj sudjelujmo s cijelim Božjim narodom žestokom borbom protiv grijeha. Nosimo u sebi želju da se od njega konačno odrečemo i da budemo spremni hoditi putovima Gospodinovim.

(V).: Isus je 40 dana postio u pustinji i bio napastovan.
(S) U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen

Pjesma: 465 Bože ljubiš:
Evanđelje nam govori o napasniku koji dolazi do čovjeka – Isusa Krista u pustinji a ne u vrtu. A pustinja je sva iz stijena i pijeska i u potpunoj je osamljenosti. Napasnik je prisutan svugdje i nitko od njega nije pošteđen. Sve ovisi od odgovora koji svaki daje zlome. Molimo Isusa da učinimo, što je on učinio, da se uvijek pozovemo na Božju riječ.

Evanđelje: Mt 4, 1-11:
1Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. 2 I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. 3 Tada mu pristupi napasnik i reče: “Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.” 4 A on odgovori: “Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.” 5 Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama 6 i reče mu: “Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.” 7 Isus mu kaza: “Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!” 8 Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu 9 pa mu reče: “Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.” 10 Tada mu reče Isus: “Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!” 11
Riječ Gospodnja

Pred euharistijskim Isusom
(Za vrijeme molitve kleknimo. U tome stanju se sjećamo da smo pred Gospodinom i priznajmo ga za Jedinoga u našemu životu.)
(V).: I ti si Isuse poznavao kušnje, i ti se se nosio s napastima.
(S) Uostalom i ti si htio biti čovjek kao i mi a to znači podložan krhkosti, gladi i žeđi, naporu i samoći, napetostima i izgubljenosti…
Nisi bio pošteđen ni od čega jer za nas nisi bio prijatelj samo nekoliko trenutaka, niti brzopleti posjetitelj, već prijatelj koji je spreman dijeliti svaki trenutak, u svakoj nevolji, svakoj radosti i svakoj patnji. Ti nisi bio izuzet od poteškoća i sugestija, od uznemiravajućih glasova koji traže skraćeni put da se izbjegne rizik i patnju, samo da se može magijski prevladati svaka prepreka i svaki bolni prijelaz. Iako nisi izišao kao pobjednik, tvoja se vjernost Ocu nije umanjila. Ta je vjernost bila odlučna u času kad napuštenost, osjećaj gubitka, tjeskobe i straha zahvaća svaku nit tijela i duše. Daj, i nama Gospodine, postojanu vjernost, vjernost malenih i siromašni.

Svi:
Gospodine Isuse koji si bio kušan i napastovan u pustinji:
Učini našu volju slobodnom od uvjeta grijeha i svijeta da nauči slušati Riječ koja spašava i odreći se zaprekama koje sprečavaju obraćenje.
Stvori u nama Gospodine šutnju za slušanje tvoga glasa, prodri u naša srca mačem tvoje Riječi, da u svjetlu tvoje mudrosti možemo vrednovati zemaljske i vječne stvari, i postati slobodni i siromašni za tvoje kraljevstvo. I na taj način svjedočiti svijetu da si ti živio među nama kao izvor bratstva, pravde i mira. Amen.

Adoracija u šutnji

Isus će i u Getsemanskom vrtu reći:
(V): Korizma je hod prema Uskrsu, krsni put da se dođe do Bdijenja Velike subote i ponovo potvrdi vlastito krštenje. To je način da se obnovi temeljni izbor, da se živi kao djeca Božja ako se želi postići da smo baštinici.
Drugi čitač: (Ovo je sržna misao): „Ako si sin Božji…“, kaže sotona Kristu. I tako on uvijek napastuje identitet modernog svijeta (svijeta pobune). Ovdje se doista radi o dilemi između života koji se drži autonomno kao onaj prvog Adama (Postat ćete bogovi ako spoznate dobro i zlo.) i života koji pun povjerenja i poslušnosti Bogu, koji živi drugi Adam. I stoga Isus kaže:
(V) Klanjaj se Bogu svome i njemu jedinome služi.
(S) “Ne moja, nego tvoja volja neka bude.“ (Lc 22,42)

Grijeh praroditelja Adama i Eve sastoji se u ovome: pod utjecajem Sotone javlja se najprije dvojba, zatim sumnja, onda nepovjerenje i na kraju neposluh.
(V)“Bog mi nešto zabranjuje, znači da ne želi potpunu moju sreću; a onda ću ja to sam učiniti, zaobići ću ga. Trebam ja misliti sam o svome životu.!“
A to je autonomija vlastite slobode, samodostatnost za vlastitu sudbinu, a u biti je to emancipirati se, odvojiti se od Boga kao uvjet za osobni uspjeh. To je „istočni grijeh“ koji nam se prenosi, skoro kao univerzalna baština. Nadalje, to je praktični ateizam, napast da se umanji djelovanje Božje, samodostatnost i indiferentnost, da se gradi vlastiti život isključivo sa vlastitim materijalnim sredstvima i vlastitom spoznajom (prva napast), misao da se pobjeđuje s moću i ohološću (treća napast), pa čak da se koristi i Boga kako bi se priklonio vlastitim interesima, iskorištavajući pri tome i religiju za vlastitu korist i potrošnju (treća napast).

(V) Bog me ne zanima…Dokaži da si Bog čineći neka čudesa…
Ja sam voditelj povijesti, gosodarim njome sa svojom moću i svojim lukavstvom.
Grijeh praroditelja Adama i Eve sastoji se u ovome: pod utjecajem Sotone najprije se u čovjeku javlja sumnja, zatim nepovjerenje i na kraju neposluh.
„Ili Bog, ili ja“, znao je reći filozof Hegel. „Bog otuđuje čovjeka“ pripovijedao je Marx. „Čovjek nije slobodan ako mora ovisiti o nekome drugome“, govorio je J. P. Sartre. „Bog je mrtav“ pjeva i živi naša poganska kultura. Ne treba previše cjepidlačiti. Svijet se dijeli na dvoje: na jedne koji u ostvarenju vlastitoga života pouzdaju se u Boga, i na one druge koji se pouzdaju u sebe i sebe pretvaraju u božanstvo. To je bio uvijek izbor za kršćanina, i kršćanin je svake godine pozvan da taj izbor verificira u vrijeme korizme, … dade se obrati.
(S) Pozvani smo da budemo svjesno svoga stanja grijeha i svoje udaljenosti od Boga.
A to je neopoziva pretpostavka kako bismo mogli molit riječi Psalma 51: „Smiluj mi se…“ učinili vlastitim na početku ove korizme.

Psalam 51
Svi:
Oprosti nam Gospodine, jer smo sagriješili.

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!

Svi:
Oprosti nam Gospodine, jer smo sagriješili.
Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred Tobom:

Svi:
Oprosti nam Gospodine, jer smo sagriješili

Čisto srce stvori mi , Bože, i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene.

Svi:
Oprosti nam Gospodine, jer smo sagriješili

Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim.
Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju.

Svi: Oprosti nam Gospodine, jer smo sagriješili

Pjesma: 464 Milost je čas

(V) Činjenica da se jednog dana pojavio čovjek koji je Boga stvoritelja nazivao imenom Aba, Oče! To je iznenadilo tadašnji religiozni svijet kao i onaj židovski.
(3Č) Cijeli život Isus izražava to povjerenje, ali također i još dublju povezanost s Ocem. Cijeli život je stavljao u poslušnosti Ocu. Isus je sa 12 godina uzviknuo:
(S) „Ja i Otac jedno smo.“
(Iv 10,30)

U ostalom sv. Pavao nalazi jedino riječ da govori o Isusu da je on poslušan:

(S) „…ponizi sam sebe poslušan do smrti, smrti na križu.“ (Fil 2,8)
Svijest koju Isus ima o ljudskom životu vrlo je jasna: čovjek nije nastao sam od sebe, sve što on jest samo je plod Božjeg stvaranja. Dapače, vlastito mu je to, i samo to može Sin Božji, koji je pozvan u svojoj slobodi, da prizna i prihvati u radosti da je Sin. On je baštinik. On je sličan Ocu u domu presvetog Trojstva. Sveti Pavao će reći:
(S) Čovjek je „suobličen slici Sina njegova da on bude prvorođenac među mnogom braćom.” (Rm 8,29)

To zaboraviti i ne priznati uvijek je Adamov grijeh. Smisao zemaljske egzistencije jest priznati to i živjeti to stanje. Misliti da je zemaljsko stanje čovjeka konačno (i prema tome jedino) teška je pogreška.
(S) „Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima svo do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.“ (Rim 8, 22-23)
Ako se prekine ta pupčana vrpca koja nas veže s onim vječnim životom, stvorenje koje nastaje, pobačeno je. Smrt je nagrada za grijeh, kaže sv. Pavao. Vječni život je baština Sina. Naravno, u igri je život, nešto što je teško i što je daleko veće od nas. Drugi Adam je htio intervenirati u tragediju prvog Adama s time što je on postao prvi poslušan da dade primjer i snagu tako da čovjeka privede istini njegovog pravog stanja.
„Tako će posluhom Jednoga čovjeka mnogi postati pravednici“ (Rim 5,19) s obiljem milosti koja daleko prelazi ono zlo koje je bilo učinjeno.

Korizma nije samo zahtjev da se obratimo Bogu, već je on daje da se okrenemo spasenjskom djelovanju koje nam Krist na najučinkovitiji način predlaže i obnavlja u pashalnom otajstvu. Dosta je samo da to ne pogazimo ili odbacimo. Korizma znači u stvari dopustiti da nas preplavi Kristova milost!
Kad je Izraelcima u pustinji nestalo vode, izrečena je ova misao:
(S) Je li Gospodin među nama ili nije? (Iz 17,7)
“Ne kušaj Gospodina Boga svoga…“ (Pon zak 6,16)
Isus je viseći na križu bio je pozivan da siđe s njega…:
(S)Ta govorio je: Sina sam Božji, pogledajmo hoće li ga doći osloboditi.“ (Mt 27, 43)

Ali Isus nije sišao s križa. Mi se previše pouzdajemo u kršćanstvo koje je sve na racionalnim i točnim ljudskim razlozima izneseno. Al u kršćanstvu postoji i križ. Najdublje kršćansko preobrazba jest ona između vjere i religije: pouzdati se u Boga iako je dokaz u sebi iracionalan.

Stanka za razmišljanje

Svi:
„Ustani, Gospodine, i spasi me, Bože moj“, i nikoga se neću bojati.
Kad si bio na zemlji nisu te mogle zavesti zamamljivosti slave ni povici koji su te nazivali kraljem a ni sugestije napasnika u vrijeme posta.
I ja ću biti pobjednik s tobom i nikad neću biti zbunjen i poražen ako se budem pouzdao u tebe. A i ja sam kušao tu istinu kad sam te s pouzdanjem zazvao, i u napastima uvijek si mi bio obrana i spasenje; poučio si me kako pobijediti zlo; s svojom milošću si me ojačao.
Gospodine Isuse, s tobom se moje srce širi i ispunja, nada je sve pouzdanija. Uvijek neka nad mnom sja svjetlo tvoga lica i moje će srce biti mirno, i moj život uvijek vedar. Amen.

Pjesma: 445 O Sunce spasa Isuse

Spontana molitva
Oče naš
(V) Kršćani si ne smiju umišljati da su pošteđeni napasti i kušnja. Ipak oni nose u sebi izvjesnost da je njihov Gospodin pobijedio Sotonu i da ih podržava u borbi protiv njega. Isus ostaje uz nas i poučava nas kako militi Oca nebeskoga: „Ne uvedi nas u napast“, to jest da ne padnemo u napast i izdamo njega, da ne izgubimo vjeru u njega. I u konačnici, napasnik želi ugroziti našu vjeru, da jedan „sin Božji“ bude drugačiji nego što to hoće Otac nebeski.
(S) Od Boga se prima snaga, od Boga se živi…ili se uopće ne može živjeti.
Tko je najveći? Je li najveći onaj koji može zadovoljiti sve svoje potrebe ili onaj koji zna reći NE?
Potrebno je naučiti reći NE u napastima, napose u onima koje nas salijeću da činimo „onako kao što to čine svi“. Potrebno je znati reći NE i to odvažno. Možda nam danas nedostaje odvažnosti da budemo Božji. Samo onaj koji ima tu hrabrost može reći da je velik.
Želiš li biti velik? Znaj reći toliko puta NE …i znaj reći onih malo DA u svome životu. Tako ćeš spoznati veliku sreću, možda upravo onu koju si toliko tražio i nisi znao gdje je naći.
Ako smo doista omamljeni ovim svijetom, ako doista naša savjest vrišti za jasnoćom, za istinom i radošću, upravo je Korizma sa svojom šutnjom, slušanjem riječi Očeve i pokorom vrijeme koje nam Gospodin nudi za spasenje. To je put koji nas čeka dugo vremena da nas dovede k Ocu u radost neba. Pokušajmo .
Svi:
U ovom vremenu Korizme, Gospodine, pozivaš nas na obraćenje našeg života i na obraćenje našeg srca. On želi da se obratimo tebi s cijelim svojim bićem. I za to obraćenje trebamo se odreći sa svom svojom voljom od grijeha koji nas napada i zavarava, od svoje sebičnosti i oholosti. Gospodine, dođi sa svojom božanskom moći da iščupamo korijene zla. Ti si Isuse, pobijedio Sotonu i njegovo kraljevstvo: utisni tu pobjedu u mene. Dođi pokidati okove koji nas vežu u našoj zavisti i oslobodi ljubav koja je vezana uz tolike naše interese, račune i strahove. Dođi probuditi u nama plemenitost koja se daruje bez računice, radosno predanje koje se nikad ne žali, ponizno darivanje srca koje na sebe zaboravlja samo da tebi ugodi. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Pjesma: 447 Spasi Kriste svoje djelo

(Priredio P.C.)