Povijest kapele (šira verzija)
CORPUS DOMINI
kapela sveudiljnog euharistijskog klanjanja
Sažetak
Rad prikazuje povijesni pregled i pastoralno poslanje kapele Corpus Domini, na Trešnjevci, u župi sv. Marka Križevčanina, u Zagrebu. Kapelu je podiglo Društvo Presvetog Oltarskog Sakramenta u sastavu Doma Božje Providnosti koji je trebao biti duhovno središte za žensku mladež u ondašnjoj „crvenoj“ Trešnjevci. Kapela je interijerno uređena u stilu beuronske škole sakralne umjetnosti a sagrađena je na spomen 13. stoljeća pokrštenja Hrvata. Glavno je poslanje kapele sveudiljno klanjanje ili trajna dnevna adoracija. Tu je zamisao postavio bl. Alojzije Stepinac po posebnoj okružnici iz 1943. U razdoblju poslije 1945., kad je bila opasnost da kapela nestane, posebnu je brigu imao biskup Josip Lach kao duhovnik Društva Presvetog Oltarskog sakramenta. On je kapelu povjerio sestrama Pohoda Marijina, koje su zajedno s upraviteljima kapele očuvale njezino poslanje.
Ključne riječi: gradnja kapele, unutarnje uređenje kapele, sveudiljno klanjanje, sestre Pohoda Marijina, pastoralno djelovanje kapele.
1. UVOD
Kapela Corpus Domini jedina je crkva u Zagrebu u kojoj se obavlja cijeli dan adoracija, klanjanje euharistijskom Spasitelju. Nalazi se u Mošćeničkoj ulici, na Trešnjevci, na južom dijelu župe sv. Marka Križevčanina, na njezinoj granici prema župi Marije Pomoćnice. Budući da se u njoj obavlja adoracija i svete mise, javna je kapela , po čemu je izjednačena s crkvom.1
2. GRADNJA KAPELE I NJEZINO UNUTRAŠNJE UREĐENJE
Kapelu Corpus Domini zajedno s kućom, danas samostanom, podiglo je „Društvo sveudiljnog klanjanja Presvetom oltarskom sakramentu“ 1941. godine uz široku podršku katolika grada Zagreba. Nakana osnivača je bila da to bude zavjetna crkva na spomen 13. stoljetne veze između hrvatskog naroda i Svete Stolice. A to se i ostvarilo u svetoj godini 1940. -1941. kad se obilježavalo 13 stoljeća krštenja Hrvata. Nacrt za kuću i crkvu dao je poznati slovenski arhitekt Jože Plečnik. Graditelj je bio Božidar Omerzo, a voditelj radova Julije Jamnitzky.
Crkva ja oslikana freskama na euharistijske teme prema nacrtu benediktinke s. Gertrude Dold, učenice beuronske škole sakralne umjetnosti iz Beurona u Južnoj Njemačkoj. Freske je izradio akademski slikar Dragutin Maraković s pomoćnikom Antunom Mejzdić.
Freska u apsidi predstavlja osnovnu poruku crkve Corpus Domini, a to je presveta Euharistija, kruh anđeoski, sunce i kruh našeg života. Za njom čezne duša kao košuta za izvor vodom (Pas 42,2). Na vrhu apsidne freske stoji pashalni Jaganjac pred pobjedničkim znakom križa, koji je zaokružen sunčanim krugom. Iz Božjeg i Jaganjčeva prijestolja izvire rijeka života, s obje strane su stabla života u liku trsova (Otk 22,1). Freska je poklon pape Pija XII u spomen 13. stoljeća krštenja Hrvata. Freske u lađi nose likove četiriju anđela koji predstavljaju liturgijsku godinu. Svaki anđeo je simbol jednog godišnjeg doba: proljeće s ružama i ljiljanima; ljeto: žito s hostijom; jesen: grožđe s kaležom i zima: masline s vrčem. Žito, grožđe i masline materijalna su osnova sakramenta euharistije, svetog reda i bolesničkog pomazanja. Cvijeće je simbol nadnaravnih milosti i kreposti. Uz sliku Bogorodice da desnoj strani su dva anđela preko čijih se ruku uzdiže sveta žrtva kao miomirsni tamjan (Otk 8,4). Te posljednje fresku su donacija Zore Vasić, medaljon sv. Josipa Cottolenga i župnika Arškog darovala je Milka Trnina, operna pjevačica, oltar od grčko mramora darovao je kanonik Stjepan Korenić, ispovjedaonicu biskup Salis-Sewis, a željezna vrata nadbiskUp A. Stepinac. Zapravo kapela je podignuta uz pomoć donacija uglednih dobrotvora i katoličke javnosti i svakako radom Društva Presvetog oltarskog Sakramenta, a malim djelom prilozima mjesnog stanovništva koje je bilo vrlo siromašno.
Radove unutarnjeg uređenja crkve vodila je akademska kiparica Mila Wood, koja je sama izradila nacrte za dva amobna, pričesnu ogradu, medaljone svetaca te kipove Srca Isusova i Marijina.
Crkvu uređenu i dovršenu posvetio je 20. srpnja 1941. msgr. Josip Lach, duhovnik Društva sveudiljnog klanjanja.2
Crkva Corpus Domini dio je „Doma Božje Providnosti“ koji je bio namijenjen odgoju djevojaka u obrtničkim zanimanjima. A Dom se nalazi u siromašnoj gradskoj četvrti na Trešnjevci, u Mošćeničkoj ulici, u kojoj su živjeli prognani Hrvati iz Istre. Naime, Hrvatski radiša i grad Zagreb sagradili su niz obiteljskih kuća u koje su smjestili Hrvate koje su talijanski fašisti 1928. godine prognali iz Istre zbog njihova nacionalnog imena. U takvom okruženju Dom Božje Providnosti, po uzoru na Cottolengovu sličnu ustanovu u Torinu, imao je vrlo važnu ulogu. Godine 1944. okupljao je od 80 do 180 djevojčica i djevojaka, koje su povremeno dolazile, zabavljale se a neke su i stalno boravile u njemu.3
Društvo sveudiljnog klanjanja POS osnovano je u Belgiji, a u Hrvatsku je došlo 1867. godine. Bratovština je bila laička, koja je imala svog duhovnika, a imala za cilj širenje adoracije i skrb misnim ruhom i opremom za siromašne crkve.4 Prvo sjedište je bilo u Frankopanskoj 17, u samostanu sestara Milosrdnica, odakle se premjestilo za stalno u Dom Božje providnosti u Mošćeničkoj ulici broj 3 na Trešnjevci. Voditelji Društva su bili utjecajni ljudi u javnom životu grada Zagreba. Prva predsjednica Društva je bila grofica Jelisava Drašković, a prvi ravnatelj Andrija Jagatić.5
Komunističke vlasti su 1945. godine oduzele Dom Božje providnosti i pretvorile ga u omladinski doma a za kapelu je bila opasnost da bude demolirana i da nestane. Ipak zalaganjem biskupa Josipa Lacha i upravitelja kapela ona je ostala u vlasništvu zajedno s podrumski stanom. Kad su došle sestre Pohoda Marijina 1. rujna 1947., započela je prava bitka za osvajanje prostora i povrat vlasništva. Uz velike muke i napore sestara Pohoda Marijina i mons. Josipa Lacha, njihova duhovnika, cijela kuća je vraćena u njihovo vlasništvo početkom 1960-ih godina. Novi zastoj u radu kapela stvorila je poplava Save 1964. godine, koja je jako oštetila podrumske prostorije kuće i samu unutrašnjost kapele. Nakon obnove kapele i restauracije freska, što je bilo vrlo naporno i skupo, obnovljena je i kuća te postavljen novi krov 1988, koji nije više bio ravni prema izvornoj zamisli, nego na dvije vode. Tako su kapela i kuća dobile današnji izgled.
U dvorištu ispred kapele podignut je 1998. umjesto malog križa, novi euharistijski križ, na spomen proglašenja blaženim Alojzija Stepinca i proslave Velikog jubileja – euharistijske 2000. godine. Križ čelične konstrukcije visok šest metara likovno je oblikovao prema zamisli rektora kapela akademski kipar Vinko Fabris, radove je izvela firma „Metal-product“ iz Odre a postament i okoliš firma „Novos“ iz Zagreba. Križ je dar obitelji Zorice Grbavac i štovatelja euharistije. Spomen križ je postavljen 1. listopada 1998, na dan prve adoracije bl. Alojzija Stepinca, a posvetio ga je 18. listopada 1998. pod svečanom misom mons. Giulio Einaudi, apostolski nuncij Svete Stolice u Republici Hrvatskoj.
Za Uskrs 2000. godine postavljen je uz postojeći oltar, pokretni novi okrenut prema narodu, koji je poklonio kardinal Josip Bozanić. Oltar je izrađen u radionici ing. Anđelka Živkovića iz Sesveta.
3. POČETAK ADORACIJE
U najžešćem jeku II. svjetskog rata nadbiskup Alojzije Stepinac želio je da se u kapeli drži adoracija jer „ovim danima općenite kušnje i nevolje ništa nas drugo ne može spasiti nego molitva.“ U tu svrhu je izdao okružnicu „Vječno klanjanje Presvetom otajstvu“ broj 7674/43. od 16. kolovoza 1943.6 U njoj poziva sve članove katoličkih organizacija, redovnice i redovnike i svu braću svećenike da dođu na molitvu u crkvicu Vječnog klanjanja, u Corpus Domini na Trešnjevci. Posebno ističe: „Sveta je Euharistija žarište kršćanskog života i mi smo veseli da će se u našoj dijecezi davati bez prestanka čast Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu i to upravo u Zagrebu gdje je i najveća potreba.“ Okružnica završava: „Neka euharistijski Spasitelj izlije iz ovoga mjesta obilje svoga svetog blagoslova na naš grad Zagreb, čitavu našu nadbiskupiju i čitav naš hrvatski narod!“7 Osobno sam nadbiskup Stepinac je 1. listopada 1943. na prvi petak započeo adoraciju, koju je vrlo često činio u godinama rata sve do svoga uhićenja. Njegov primjer su slijedile tisuće vjernika sve do danas.8
4. SESTRE PRESVETE EUHARISTIJE I KĆERI MILOSRĐA U KAPELI
Osim članova Društva sveudiljnog klanjanja posebnu brigu za kapelicu su bile preuzele sestre Presvete Euharistije koje su po želji nadbiskupa A. Stepinca bile došle u Zagreb iz Slovačke. No zbog političkih razloga one nisu mogle ostati dugo. Njih su onda zamijenile sestre Kćeri Milosrđa od blažene Marije Petković. Ni one nisu mogle ostati duže vrijeme.9 Onda je biskup Josip Lach pozvao sestre Pohoda Marijina koje su bile u Ljubljani nezbrinute. Došle su tri sestre i jedna kandidatica 1. rujna 1947. godine.10
5. DOLAZAK SESTARA POHODA MARIJINA U KAPELU CORPUS DOMINI
U dopisu od 6. kolovoza 1947. upućenu sestri priori Mariji Carolini Melissari, Nadbiskupski duhovni stol povjerava kao i časnim sestrama Margariti Fajdiga i s. Mariji Valburgi Gebhard skrb za kapelu Corpus Domini u Domu Božje providnosti. „Vaša će dužnost biti voditi brigu za dnevnu adoraciju u spomenutoj kapeli, kao paziti na red i čistoću u kapeli i sakristiji. Vaša prava ostaju ista koje su imale i sestre Kćeri Milosrđa koje su dosada vršile tu službu. Gore navedeno povjerava vam se na neodređeno vrijeme.“11
Prema Dekretu ordinarija sede impedita Dr. Franje Salisa osnovan je samostan sestra Pohoda Marijina koji je u skladu kanonskih propisa potvrđen 23. svibnja 1949. godine.12
Samostan sestara je vlasnik zgrade, bivšeg doma Božje Providnosti i zemljišta oko njega, pa prema tome i kapele Corpus Domini, koju materijalno uzdržavaju.13
Sestre žive u klauzuri u duhu pravila svojih utemeljitelja sv. Franje Saleškog i sv. Ivane Franciske de Chantal. Danas u samostanu živi sedam sestara i tri kandidatice a na čelu s poglavaricom s. Alojzijom Martinčević.
6. PASTORALNO DJELOVANJE KAPELE
Okružnica nadbiskupa A. Stepinca o adoraciji u kapeli Corpus Domini od 16. kolovoza 1943. i njegov osobni dolazak na adoraciju, imao je velik odaziv u gradu Zagrebu. U kapelu Corpus Domini dolazilo je tjedno i do 800 klanjatelja. Prema kronici kapele, oni su bili iz različitih dijelova grada, iz redovničkih zajednica, iz susjednih župa, mladi i stari. I poslije 1945. nastavljen je dolazak na adoraciju iako je bilo neslužbeno ukinuto Društvo sveudiljnog klanjanja. Poslije 1952, kad je zaživjela adoracija Presvetome otajstvu u pojedinim župama, broje je klanjatelja opadao. Najvjerniji su ostali župljani sv. Terezije koji su dolazili redovno sve do 1964, i poslije njih vjernici iz župe sv. Nikole Tavelića sve do 1998. Danas svaki dana u kapelu dođe oko 70 klanjatelja što tjedno izlazi oko 500.
U kapeli Corpus Domini bila je intenzivna katehetska pouka koju su vodile sestre Pohoda Marijina i upravitelj kapele. Katehetska pouka je započela u školskoj godini 1951./52. Ona je trajala sve do uvođenja vjeronauka u škole do 1991. i za odrasle do kraja župničke službe župnika Franje Juraka, tj, do 2000. godine. Najveći broj djece je bio 1963. kad je bilo 126 prvopričesnika i 132 krizmanika.14
7. UPRAVITELJI KAPELE
U prvim danim postojanja kapele od 20. srpnja 1941, kad crkva sv. Marka još nije bila posvećena, dolazili su misiti brojni svećenici i biskupi. U Kapelu je osim biskupa Josipa Lacha, i nadbiskupa Alojzija Stepinca rado dolazio biskup dubrovački Josip Carević i biskup skopski Smiljan Čekada, kao svećenik je radio dr. Franjo Šeper, kasniji nadbiskup i kardinal.
Tada je nastao problem stalnog duhovnika kapele. On je riješen imenovanjem Josipa Sinkovića 11. rujna 1941. za stalnog duhovnika kapele. Od tada se redovito održavaju svete Mise svakim danom te nedjeljom i blagdanom po dvije. Duhovni život kapele je porastao da je svake nedjelje bilo oko 300 svetih pričesti. Na prvu obljetnicu kapele 20. srpnja 1942. svetu misu je služio nadbiskup Alojzije Stepinac. U zamjenu su dolazili s Kaptola svećenici Franjo Šeper, Josip Salač, Antun Ivandija, Ivan Turato, Ivan Suić.15
Za drugog upravitelja kapele imenovan je vlč. Valdimir Labudić 1953. On je ostao na službi 33 godine, sve do smrti 4. lipnja 1986.16 Poslije njega je imenovan vlč. Juraj Fauković, koji je napustio svećeništvo 1994. U među vremenu od dvije godine službu rektora su obavljali vlč. Branimir Motočić, kapelan župe sv. Marka, i vlč. Josip Krstanović, svećenik mostarske biskupije. Za sadašnjeg upravitelja kapele imenovan je don Pavao Crnjac 3. svibnja 1996. godine a stupio je na službu 1. lipnja iste godine.
8. ODNOS KAPELE I ŽUPE SV. MARKA KRIŽEVČANINA
Očito je iz dosada rečenog da se kapela Corpus Domini nalazi se na južnom dijelu župe sv. Marka Križevčanina koja je osnovana 1937. godine. Međutim kapela je posvećena 20. srpnja 1941. godine, nekoliko mjeseci prije posvete župne crkve.17 Ljudi su tako stekli naviku dolaska u nju od vremena kad je ona bila jedina crkva u ovom dijelu Trešnjevke. Ona je od samog početka po imenovanju stalnog upravitelja od 11. rujna 1941. imala naslov javne kapele koja je bila samostalna. U kapelu su dolazili vjernici iz cijeloga grada, dakle iz različitih župa i redovnički zajednica. Ona je na taj način stekla važnost i ugled crkve kao pastoralno-duhovnog središta na razini grada Zagreba. I to je obilježje održala tijekom 65 godina sve do danas. Svakako da je tome doprinio i samostan sestara Pohoda Marijina koji je održavao trajnu adoraciju i tražio stalnog svećenika.
Župa sv. Marka u dogovoru sa rektorom, koji je bio i u župi aktivan, izvodila je vjeronauka za vjernike različitog uzrasta od 1951. godine sve do 2000. godine. Najintenzivnije je bilo između 1960-ih i 1990-ih godina kad se pripremalo za prvu pričesti i krizmu do 100 djece.
Uz dopuštenje župnika, prema pastoralnoj potrebi, u kapeli se dijelio osim prve pričesti i potvrde, također i sakrament ženidbe. Svakako da je dokumentacija o tim sakramentima uvijek bila unesena u matice župe.
9. ODNOS KAPELE I SAMOSTAN SESTARA POHODA MARIJINA
Uređenje crkve, njezino čišćenje, kićenje, kao i održavanje vode brigu sestre Pohoda Marijina. Samostan sestara je vlasnik zgrade, pa prema tome i kapele, koju materijalno uređuje u dogovoru s rektorom.18 Rektor je nadležan samo za pastoralni rad u kapeli, koji animira na različite načine, ali uvijek u sporazumu sa sestrama. Milostinju od misa prema ranijim dogovorima sestre uzimaju za uzdržavanje kapele.
Od 1996. kad je samostan uredio stan za svećenika, uz odobrenje nadbiskupa Franje Kuharića, rektor kapele boravi u njemu. Prema spomenutom dekretu od 3. svibnja 1996. svećenik u zamjenu za pastoralni rad u kapeli ima osiguran smještaj i opskrbu, a istovremeno je i profesor na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu.19
10. PASTORALNO DJELOVANJE KAPELE DANAS
Kapela Corpus Domini nastavlja pastoralni rad koji je činila u svojoj tradiciji od 65 godina.
On se danas pokazuje opravdanim i poželjnim. „Čašćenje Euharistije izvan mise neprocjenjiv je dar u životu Crkve. To je čašćenje usko združeno sa slavljenjem euharistijske Žrtve“ piše papa Ivan Pavao II. u okružnici „Crkva o Euharistiji“.20 Papa Benedikt XVI. u pastoralnoj pobudnici „Sakrament ljubavi“ ističe: „Čin klanjanja izvan Svete mise produljuje i intenzivira ono što smo činili u samom slavlju.“21 „Stoga zajedno sa Sinodom živo preporučujem pastirima Crkve i Božjem narodu praksu euharistijskog klanjanja, bilo u osobnom bilo u zajedničkom obliku. U tu će svrhu vrlo korisna biti primjerena kateheza u kojem se vjernicima tumači važnost tog bogoštovnog čina…Zatim, u granicama mogućnosti, osobito u napučenijim središtima, dolikuje odvojiti crkve i oratorije za neprestano klanjanje.“22 Blaženi Alojzije Stepinac je, dakle, prije 65 godina pronicljivo predusreo tu namjeru Sinode biskupa iz 2005. godine. Ta inicijativa obavezuje sve nas i potiče nas da je prema pastoralnim potrebama razvijamo i učvršćujemo, a nikako gasimo.
U kapeli Corpus Domini nastavlja se euharistijski apostolat trajne adoracije svaki dan od 7 do 17 sati. Prije adoracije je misa, a adoracija završava u 17 sati. Za svaki dan je izabrana određena tema vodilja za adoraciju. Tako u nedjeljnoj adoracije se moli za grad Zagreb i njegove stanovnike, te po nakani sv. Oca; ponedjeljkom se moli za vjernost svetom krštenju i za uspjeh Sinode, utorkom se moli za Crkvu u misijama i za naše misionare, srijedom se moli za djecu i mladež, četvrtkom za obitelj, petkom za obraćenje grješnika, napose psovača i ovisnika, subotom se moli za duhovna zvanja u Crkvi, u našoj domovini i u svijetu. Petkom je misa u 17 sati, a nekad i srijedom i subotom. Nedjeljom i blagdanom su svete mise u 7.30, 9.30 i 17 sati. Na adoraciju tjedno dolazi oko 500 vjernika, a nedjeljne svete misu posjećuje prosječno 80 do 90 vjernika, koliko dopušta prostorni kapacitet kapele. Vjernici dolaze dijelom iz župe sv. Marka Križevčanina, a dijelom dolaze iz susjednih župa i iz cijelog grada (dvije trećine).
Svaki prvi petak je sveta misa u 20 sati i poslije adoracija do 22 sata. A svake kvatre je adoracije cijelu noć od 20 sati do jutarnje mise. Prije večernje mise je pokorničko bogoslužje i sveta ispovijed.
Bilješke:
1 Zakonik kanonskog prava, kan. 1214, Zakonik kanonskog prava, Zagreb, GK, 1988.
2 Der Werdegang des Dom Božje Providnosti und der Kapelle Corpus Domini, (rukopis u Arhivu kapele)
3 Kronika Doma Božje Providnosti na Trešnjevki (rukopis u Arhivu kapele)
4 Društvo za sveudiljno klanjanje Presvetom oltarskom Otajstvu, Pravilnik, Zagreb 1914.
5 70 godišnjica zagrebačkog Društva za sveudiljno klanjanje, Katolički list 88(1937)3, str. 29-30.
6 Okružnica Vječno klanjanje Presvetom Otajstvu, br. 7674/43, Katolički list 94(1943)33, str. 375.
7 Nav. mjesto.
8 Kronika Doma Božje Providnosti (rukopis u Arhivu kapele).
9 Društvo za sveudiljno klanjanje Presvetom oltarskom Otajstvu (rukopis u Arhivu kapele).
10 Sestre Pohoda Marijina, Život u skrovitosti, Zagreb 1997, str. 17.
11 Nadbiskupski Duhovni Stol, Dopis br. 4546/47, od 6. kolovoza 1947.
12 Dekret Nadbiskupskog Duhovnog Stola, broj 42/49. Pr.
13 Zemljišno knjižni uložak 16024
14 Jurak Franjo, Kapela Corpus Domini (rukopis u Arhivu kapele)
15 Nav. mjesto.
16 Jurak, Franjo, Svečano pismo župljanima, Zagreb 1987, str. 10.
17 Društvo za sveudiljno klanjanje Presvetom oltarskom Otajstvu (rukopis u Arhivu kapele).
18 Nadbiskupski Duhovni Stol, Dopis 4546/47, od 6. kolovoza 1947.
19 Nadbiskupski Duhovni Stol, 1464/96. od 3. svibnja 1996
20 Ivan Pavao II, Ecclesia de Eucharistia, Zagreb, Verbum, 2003, broj 25.
21 Benedikt XVI, Sakrament ljubavi, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2007, br. 66.
22 Nav. mjesto, broj 67.
Izvori:
1) Kronika Doma Božje Providnosti na Trešnjevki (rukopis u Arhivu kapele)
2) Der Werdegang des Dom Božje Providnosti und der Kapelle Corpus Domini (rukopis u Arhivu u kapele).
3) Društvo za sveudiljno klanjanje Presvetom Oltarskom sakramentu, Pravilnik, Zagreb 1914.
Literatura:
1) Jurak, F.: Kapela Corpus Domini, (rukopis u Arhivu kapele)
2) Katolički list 88 (1937)3, str.29-30, i 94(1943)33, str. 375.
3) Jurak, F.: Svečano pismo župljanima, Zagreb, 1987.
4) Zakonik kanonskog prava, Zagreb, Glas Koncila, 1988.
5) Sestre Pohoda Marijina: Život u skrovitosti, Zagreb 1977.
6) Ivan Pavao II.: Ecclesia de Eucharistia, Zagreb, Verbum 2003.
7) Benedikt XVI: Sakrament ljubavi, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2007.
8) S. Marija Alojzija Martinčević: U znaku susreta 1947.-2007., Zagreb, 2007.
CORPUS DOMINI
Kapelle ewiger eucharistischen Anbetung in Zagreb
Die Arbeit enthaelt einen historischen Ueberblick ueber die Kapelle „Corpus Domini“, die sich in Pfarrgemeinde St. Marko Križevčanin im Zagreber Stadtteil Trešnjevka findet, sowie eine Darstellung ihrer pastoralen Sendung. Die Kapelle errichtete der Verein des Allerheiligsten Altarsakraments im Rahmen des Hauses der goettlichen Vorsehung, das als geistiliches Zentrum fuer die weibliche Jugend im damaligen „roten“Stadtteil Trešnjevka dienen sollte. Das Innere der Kapelle wurde im Stil der Beuroner Kunstschule der Sakralkunst eingerichtet, und sie wurde zu Erinnerung an die dreizehn Jahrhunderte seit der Annahme des Christentums durch die Kroaten gebaut. Ihre Hauptmission besteht in der ewigen Anbetung oder ewigen taeglichen Anbetung (Adoration). Dieses Vorhaben bestimmte in einem besondern Rundschreiben aus dem Jahr 1943 der selige Alojzije Stepinac. In dem Zeitraum nach 1945, als die Gefahr bestand, dass sie aufgeloest wird, sorgte fuer sie besonders Bischof Josip Lach als Geistlicher der Vereins des Allerheiligsten Altarsakraments. Er hat mit der Kapelle und der Bewahrung ihrer Sendung die Schwester von der Heimsuchung Mariae sowie den Verwalter der Kapelle betraut.
Schlusswoerter: Kapelle Corpus Domini, ewige Anbetung, Schwester von der Heimsuchung Mariae.
Uebersetzung: Danijel Marjanić
