Euharistijska čudesa
Ckva je dosad prizanala 132 euharistijska čuda. Crkveni naučitelji su držali da je čudo znak koji potvrđuju teološku istinu.
++++
Uz ljubazno dopuštenje Rev. Antonio Acutis od 17.06.2017. objaljujemo website therealpresence.org Euharistijska čudesa i to dijelom na hrvatskom a dijelom na talijanskom jeziku dok ih sve ne prevedem.
+++++
Među najstarijma smatra se euharistijsko čudo iz drugog stoljeća koje je zabilježio sv. Justin: “Zapravo, mi to ne uzimamo kao običan kruh ni obično piće; poučeni smo da, kao što je po Božjemu Logosu naš Spasitelj Isus Krist postao čovjekom, dakle radi našega spasenja uzeo tijelo i krv, ovo jelo, koje asimiliranjem hrani našu krv i tijelo, moljenjem istih Kristovih riječi blagoslova isto je tako tijelo i krv utjelovljenoga Isusa.”
Crkva je kroz stoljeća čvrsto vjerovala da se na oltaru događa euharistijsko čudo i nije smatrala da to treba izreći u jednoj istini vjere (dogmi).U 13 stoljeću sekta katara je zanijekala stvarnu Kristovu prisutnost u euharistiji. U tom stoljeću je zapažen veliki nemar u primanju svete pričesti i štovanju euharistije.
+++
UVODNI ČLANCI O EUHARISTIJSKIM ČUDESIMA
EUHARISTIJSKA ČUDESA U SVIJETU
Predgovor
Mons. Angelo Comastri
Prije nekoliko godina objavio sam istraživanje o euharistijskim čudima. Ali na moje veliko iznenađenje primio sam pismo u kojemu je rečeno da prikupljeni dokumenti, tako on drži, o „krvavljenju“ euharistijskom bili su plod epohe naivne i lako nosive da izmišlja čudesa.
Trpio sam mnogo zbog te tvrdnje. A razlog je tome jednostavan: ta tvrdnja ne odgovara istini, činjenice govore jasno i nedvosmisleno.
Zar pater Pio, čovjek 20. stoljeća, nije živo euharistijsko čudo? Njegov iznimni život bio je vezan uz oltar, Sv. misu i krv.
I tko može tvrditi da je pater Pio bio samo neki naivni i vizionarski izum dvadesetog stoljeća?
Terezija Neuman, koja je umrla 1962., dakle u punom jeku 20 stoljeća, hranila se je trideset i šest godina…samo euharistijom! Komisije liječnika redale su se uz njezinu postelju i bdjeli dan i noć. Na kraju svega morali su priznati činjenicu koja nije ljudski protumačiva. I to je bilo euharistijsko čudo: tko ga može nijekati.
Marthe Robin, umrla 1981, kroz 43 godine hranila se isključivo primanje euharistije. I ponekad, na čuđenje svjedoka, kad nije mogla progutati, čeznula je za euharistijom iz geste duboke ljubavi prema Isus prisutnom u Presvetom Sakramentu.
Jean Guitton, glasoviti filozof, o Marthi Robin je napisao: „Žena koja mi je privukla pažnju bila je seljanka s francuskog sela. Žena koja je bila neobična, izvanredna i zbunjujuća za našu epohu. Od prvog susreta s njom imao sam predosjećaj da jednoga dana ne bih mogao govoriti o njoj ? Zašto? Zbog jednostavne činjenice jer je njezin život jedno zapanjujuće čudo…koje je vezano uz Presvetu euharistiju.“
Ove stranice s mnogo trezvenosti opisuju i govore o euharistijskim čudima: isplati se pročitati ih … da se posluša krik Božje ljubavi koja odjekuje u svakom slavlju euharistije. Danas… kao i jučer.
Angelo Comastri
Papin vikar za Državu i Grad Vatican
2006, Edizioni San Clemente
++++
EUHARISTIJSKA ČUDESA: GRANICE I POZITIVNOSTI
Mons Raffaello Martinelli
Predstavljam najprije granice koje se odnose na Euharistijska čudesa a poslije toga upozorit ću na pozitivne vidove koji se mogu vrednovati.
1) Granice Euharistijskih čudesa
Naša vjera nije utemeljena na Euharistijskim čudesima, već na navještaju Krista Gospodina koji je prihvaćen u vjeri zahvaljujući djelovanju Duha Svetoga. Vjerujemo da smo povjerovali propovijedi (usp. Gal 3,5).: „ Vjera iz slušanja, a slušanje po riječi Kristovoj“. Rim 10,17: „ Vjera po poruci a pruka riječju Kristovom“.: „Vjerovati je intelektualni čin , koji pod utjecajem volje koju pokreće Bog po milost, daje vlastiti pristanak na istinu Božju.“ (Sv.Toma, ST, II-II, q.2,a9.c).
I naša vjera u euharistiju ima za središte Krista, koji je za svoga propovijedanja najavio ustanovu euharistije i zatim je ustanovio slaveći sa svojim apostolima Posljednju večeru na Veliki četvrtak.
Od tada Crkva vjerna Gospodinovoj zapovijedi: „Činite ovo meni na spomen“ (1Kor 11,24) uvijek je slalvila s vjerom i pobožno euharistiju, napose nedjeljom, danom Isusova uskrsnuća, i nastavit će to činiti „sve dok On ne dođe“ (1Kor 11,26).
I ne postoji obveza da kršćanin vjeruje u Euharistijska čudesa. Oni ne obvezuju vjeru vjernika , iako su službeno priznati od Crkve. Svaki vjernik čuva svoju slobodu procjene: nijedan kršćanin nije obvezan da vjeruje u privatne objave, premda su službeno priznate od Crkve. Na razini načela vjernik ipak ne mora isključiti da Bog može intervenirati na izvanredan način u bilo kojem momentu, mjestu , događaju i osobi. Teško je razlučiti da li se u pojedinim činima obistinjuje taj autentični, izvaredni zahvat Božji.
Razboritost Crkve pred izvanrednim pojavama ( kao što su Euharistijska čuda) je potpuno opravdan , gdje se može susresti sa slijedećim rizicima:
Pretpostaviti da je Bog zaboravio nam reći nešto o ustanovi euharistije
Staviti u drugi plan nedjeljnu euharistiju
Pripisati pretjeranu važnost moralističkom vidu, izvanrednom, sa dosljednim umanjenjem svakodnevnog života vjernika Crkve.
Dati lako vjeru sugestijama, podvalama…
Crkveno odobrenje Euharistijskog čuda sadriži slijedeće elemente: odnosna činjenica ne sadrži ništa portiv vjere i dobrih običaja;
Dopušteno je objaviti ga.
Vjernici su ovlašteni dati svoj pristanak na razborit način.
Iako nitko nije obvezan vjerovati, vjernik će pokazat poštovanje pred Euharistijskim čudom, čiju je autentičnost priznala Crkva.
2) Pozitivni vidovi
Euharistijska čuda mogu korisno i plodno doprijenti pomoći našoj vjeri. Na primjer oni mogu:
pomoći da se ide s onu stranu vidljivoga, osjetilnoga i da se dopusti postojanje onoga što je s onu stranu. Upravo zbog toga što je priznato kao izvanredna činjenica, euharistijsko čudo ne nalazi objašnjenje na znanstven i racionalan način, ide s onu stranu racionalnog, poziva čovjeka i potiče ga da ide s onu stranu vidljivog i osjetilnog, to jest da dopusti da postoji nešto što je neshvatljivo i ljudski neprotumačivo samo s ljudskim razumom, znanstveno nedokazivo.
Pruža priliku da se na katehezi govori o javnoj Objavi i o njezinoj važnosti za Crkvu i kršćanina.
Euharistijska čudesa se odnose na izvanredne događaje koji su se zbili poslije Kristove ustanove euharistije, poslije Novoga Zavjeta, tj. poslije javne Objave.
Što je javna Objava?
Javna je objava ona koju Bog izvodi postupno od Abrahama, preko proroka sve do Isusa Krista.
Ona je objavljena u dva dijela Svetog pisma: u Svetom pismu Starog zavjeta i Svetom pismu Novog zavjeta.
Ona je upućena svima ljudima i cijelome čovjeku, svakog vremena i svakog mjesta. Ona je različita po biti ne samo po stupnju od takozvane privatne objave. Ona je dovršena s Kristom u Novome zavjetu za koju se Crkva osjeća vazana.
Zašto je javna Objava završena s Kristom?
Ona je to zato što je Isus Krist posrednik i punina Objave.
“Budući da je Jedinorođeni Sin Božji koji je postao čovjekom , on je savršena i konačna Očeva Riječ. Poslanjem Sina i darom Duha Svetoga Objava je već potpuno dovršena, Crkvi ostaje da potpuno tijekom vjekova dosegne sav njezin domašaj“ (Kompendiji ,br.9). „Više puta i na više načinaBog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno u ove dane, progovori nam u Sinu“ (Heb 1, 1-2).
Krist, koji je postao čovjekom, prema tome je jedina, savršena i konačna Riječ Očeva, u kojoj on kaže i daje sve, i neće biti druge Riječi od ove.
„U času kad nam je dao svoga Sina, koji je njegova jedina i konačna Riječ, Bog nam je rekao sve odjedamput u svojoj Riječi i nema ništa više za reći“ (Sv.Ivan od Križa)
„Kršćanska rasporedba spasenja, dakle, kao novi i konačni savez nikada neće minuti i ne treba više očekivati nikakvu novu javnu objavu prije slavnog očitovanja našega Gospodina Isusa Krista“ (Dei Verbum, 4).
Koje posljedice donosi takav zaključak javne Objave?
Evo nekih posljedica:
Bog kršćana je vjerodostojan, povjerljiv, utemeljen na Svetom pismu, a ne na snazi poruka koje bi bile primljene postupno nekim pojedinim vjernicima.
Od Boga se više ne očekuje nikakvo očitovanje ili nova objava, osim proslavljeni dolazak Kristov, koji će ustoličiti „novo nebo i novu zemlju“ (2Pt 3,13), i dopustit će Bogu Ocu da bude „sve u svima“ (1Kor 15, 28)
Crkva je vezana uz jedinstveni događaj svete povijesti i uz riječ Svetog pisam. Poslanje Crkve je da jamči , tumači, produbljuje i svjedoči javnu Objavu. A to se događa zahvaljujući djelovanju Duha Svetoga, koji je vodi u uvijek boljoj spoznaji bogatstva koje Krist Gospodin.
Javna Objava traži našu vjeru: „ u njoj zapravo pomoću ljudskih riječi i posredovanja žive zajednice Crkve Bog sam govori nama i bilo kojemu čovjeku svake rase, jezika, nacije, vremena i mjesta. Vjera u Boga i u njegovu Riječ razlikuje se od svake druge vjere, povjerenja i ljudskog mnijenja. Izvjesnost da Bog govori daje mi sigurnost da susrećem samu istinu. U tom smislu imam izvjesnost koja se nemože provjeriti ni kojim oblikom ljudske spoznaje. To je izvjesnost na kojoj gradim svoj život i u kojoj se povjeravam do smrti“ (Kongregacija za nauk vjere, Poruka iz Fatime, str. 34).
Ipak, iako je Objava dovršena, nije potpuno objašnjena. Na kršćanskoj je vjeri da je upozna bolje, da je više produbi, da je stalno utjelovljuje u život, sjedoči svima u vjernosti i odvažnosti. I tako se može postupno crpsti sva njezina nosivost kroz stoljeća.
Euharistijska čudesa mogu pomoći upoznati i živjeti vjeru koja ima svoje središte u Kristu, i u Kristu -euharistije. Ona su stvarno korisni sve dok održavaju subjektivnu vjeru vjernika i nevjernika. Ona su dakle stvarna pomoć dok održavaju svoju usku usmjerenost na Krista i ne postanu autonomni. Euharistijska čudesa mogu oživjeti subjektivnu vjeru vjernika i nevjernika.
Oni su pomoć za njihovu vjeru sve dok upućuju na ustanovu euharistije koju je Krist dao i koju Crkva nedjeljom slavi. Euharistijska čudesa trebaju služiti vjeri. Ona ne smiju ne mogu ništa dodati jedinom konačnom daru Krista-euharistije. Ona mogu biti ponizni poziv a katkada i plodonosno produbljenje. Ona su, dakle, pomoć koja se nudi ali nije obavezno njome služiti se.
Euharistijska čudesa mogu pozivati, poticat da se upozna, cijeni , voli euharistija. Mogu pomoći osobi da otkrije otajstvenost, ljepotu i bogatstvo Euharistije, kao što tvrdi Kompendij
KKC koji je odobrio u lipnju 2005. papa Benedikt XVI.
„Euharistija je izvor i vrhunac svega kršćanskog života. U njoj je vrhunac kako Božjeg posvečujućeg djelovanja, tako i našeg bogoštovlja koje mu iskazujemo. Ona sadrži sve duhovno blago Crkve: samoga Krista, naš Vazam. Zajedištvo božanskog života u jedinstvo Božjeg naroda izraz su i učinak euharistije. Euharistijskim slavljem već se pridružujemo nebeskoj liturgiji i unaprijed kušamo vječni život“ (Kompendij, 274).
Ne smije se zaboraviti niti prešutjeti da je Euharistija istinski veliki neiscrpni izvor svakodnevnih čudesa. Ona je:
Euharistija je sakrament…“Sakramenti su osjetni i djelotvorni znakovi milosti koje je Krist ustanovio i povjerio Crkvi, kojima nam se izobilno podjeljuje božanski život (…) Oni su djelotvorni ex opere operato („samim time što je sakramentalni čin izvršen“) jer je Krist taj koji u njima djeluje i daje milost koju označuju, neovisno o osobnoj svetosti službenika” (Kompendij, 224.229).
Euharistija je sakrament nedjelje: može se reći da je najraširenije čudo i na dohvatu sviju jer se događa u našim crkvama uvijek kad se slavi Sveta misa.
“Euharistija je žrtva Tijela i Krvi Gospodina Isusua koju je on ustanovio da ovjekovječi tijekom stoljeća žrtvu Križa, sve dok ponovno ne dođe, povjerivši Crkvi spomen-čin svoje Smrti i Uskrsnuća. Ona je znak jedinstva, vez ljubavi, vazmena gozba, na kojoj se Krist blaguje, duša se napunja milošću i daje nam se zalog vječnog života“ (Kompendij 271) .
I upravo je istina da čudo najvažnije i najsilnije kad se događa svaki put kad se slavi euharistija. „Isus Krist je u njoj prisutan na jedinstven i neusporediv način. Naime, pristuan je istinski, stvarno i bitno: svojim Tijelom i Krvlju, zajedno sa svojom Dušom i svojim Božanstvom. U njoj je, dakle, sakramentalno a to je pod euharistijskim prilikama kruha i vina, prissutan sav i čitav Krist: Bog i čovjek“ (Kompendij 282)
Da učini prisutnom i aktualnom svoju žrtvu na Križu, krist postaje hrana i piće, sa svojim Tijelom i Krvlju, ujedinjuje nas sebi i među nama, postaje naša hrana na zemaljskom hodočašću prema vječnoj domovini.
I tu je izvrsnost tog tajnovitog čuda, koje smo pozvani slaviti, napose svake nedjelje, u crkvenoj zajednici, lomeći jedan kruh, koji kako kaže sv. Ignacije iz Antiohije – „ lijek je besmrtnosti, sredstvo da ne umremo, već da zauavijek živimo u Isusu Kristu.“
Ovdje je zgoda da vrednujemo svetišta Euharistijskog čuda, koje je priznala Crkva, kao mjesta slavljenja bogoslužja (napose sakramenta pomirenja), kao mjesta molitve i euharistijske duhovnosti, kateheze i djelotvorne ljubavi.
Euharistijska čuda očituju i ostvaruju svoju povezanost s pučkom pobožnošću.
Često puta oni dolaze napose iz pučke pobožnosti i na nju se oslanjaju, daju joj nove poticaje i otvaraju je novim oblicima. To ne isključuje da oni nemaju utjecaj na samo bogoslužje, kao na primjer što pokazuju na blagdan Tijelova. Bogoslužje je kriterij, životni izraz Crkve u svojoj cjelini koja se hrani na Evanđelju.
+++
S.E. Rev. ma Mons Raffaello Martinelli
Rektor Crkvenog međunarodnog kolegija San Carlo
Službenik Kongregacije za nauk vjere
© 2006, Edizioni San Clemente
++++
EUHARISTIJSKA ČUDESA
Otac Roberto Coggi, o.p
Euharistijska čudesa su Božji čudesni zahvati kojima je cilj da potvrde vjeru u stvarnu prisutnost tijela i krvi Gospodinove u Euharistiji. Poznat nam je katolički nauk o stvarnoj pristunosti. Sa riječima posvete „Ovo je tijelo moje“ i „Ovo je krv moja“ bit kruha postaje Tijelo Kristovo, i bit vina postaje njegova Krv. Ta divna promjena naziva se transubstancijacija, to jest prijelaz biti. Od kruha i vina ostaju samo izgled ili prilike, koje filozofskim riječnikom nazivaju se akcidenti. Naime, ostaju obilježja kruha, boja, miris, okus, i hranidbena osobina, ali ne ostaje bit, suština, to jest istinska stvarnost, koja je postala Tijelo i Kriv Gospodinova.
Transubstancijacija ne može se iskusiti osjetilima, već samo vjerom jamči se ova divna promjena.
Euharistijska čudesa hoće potvrditi tu vjeru, koja se temelji na Isusovim riječima, prema kojima ono što izgleda kruh, nije više kruh, i ono što izgleda vino, nije više vino. U euharistijskim čudima ustvari se pojavljuju tijelo i krv, jedno ili drugo, prema slučaju. Cilj tih čuda je da pokažu da ne gledamo na vanjski izlged (kruh i vino), već na bit, na istinsku stvarnost stvari, koja je tijelo i krv.
Teolozi srednjeg vijeka produbili su temu euharistijskih čudesa (koja su se u ono vrijeme često događala), i o tome su dali različita tumačenja. Čini se najdublje i najrazuminje dao je najizvrsniji „Učitelj Euharistije“ sv. Toma Akvinski (usp. ST III, q.76, a.8).
On tvrdi da Tijelo i Krv koja se pojavljuje poslije čuda nastaje uslijed promjene euharistijskih prilika , to jest akcidenata, i ne dotiču istinsku bit Tijel i Krvi Isusove. Naime, prilike kruha i vina se mijenjaju čudesno u prilike tijela i krvi, ali istinsko Tijelo i istinska Krva Isusova nisu oni koji se pojavljuju, već oni, također prije čuda, su bili skriveni pod prilika kruha i vina, i nastavljaju postojati skiveni pod prilikama tijela i krvi.
Ako bi doista tijelo i krvi koji se pojavljuju bili zaista tijelo i krv Isusova, mogli bismo reći da Krist uskrsli, koji kraljuje neosjetljiv, besćutan, na desnoj Očevoj, gubi dio svojeg tijela i svoje krvi, a to nikako ne može biti prihvatljivo.
Moramo reći da tijelo i krv koja se pojavljuje u čudesima su na razini prilika ili pojava ili akcidenata, nisu ni više ni manje prilike kruha i vina.
Gospodin čini ta čudesa da dade znak, lak i vidljiv svima, da je u Euharistiji istinsko Tijelo i istinska Krva Gospodinova
Ali to istinsko Tijelo i ta istinska Krv nije ona koj se pojavljuje, već ona koja je sadržana bitno pod prilikama ili u pojavi, prilike i pojave koje su prije čuda bile onaj kruh i vino, a poslije čuda su ono tijelo i krv.
Pod pojavom tijela i krvi Isusove je zaista i suštinski sadražano kao što je bilo prije čuda. I zbog toga mi možemo se klanjati Isusu stvarno prisutnom pod prilikama tijela i krvi.
Preveo Pavao Crnjac
EUHARISTIJSKA ČUDESA PREMA DRŽAVAMA
HRVATSKA
