Adoracija u svijetu

Adoracija u katoličkom svijetu ima svoju početke u apostolskim vremenima. Ona izrasta iz nauka evanđelja i iz Pavlovih poslanica. O realnoj Kristovoj nazočnosti kao euharistijskom kruhu raspravljali su apostola. U besjedi u Kafarnaumu o kruhu života Isus jasno i nedvosmisleno govori o toj realnosti: „Ja sam kruh živi, koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijek. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijet.“ (Iv 6, 51). Kad su neki od učenika posumnjali, odstupili su. Isus im je ponovio: „Da možda i vi ne kanite otići? Odgovori mu Šimun Petar: Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga“ (Iv 6, 67-68).

Sveti Pavao, čiju obljetnicu obilježavamo, posebno u inzistira: „Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh“ (1Kor 11, 23-26). Adoracija je imala u pojedinim stoljećima jaka uporišta, napose onda kad je nastupala nesigurnost i nevjera, u 13. stoljeću i u vrijeme katoličke obnove od 16. stoljeća pa na dalje.

U 20. stoljeću susrećemo adoraciju kao jedu zdravu katoličku pobožnost koja se održava u pojedinim gradskim centrima kao vječno klanjanje, ili pak kao povremeno klanjanje jedanput tjedno, mjesečno ili godišnje, po župama i samostanima.

U gradnji arhitekture kapela za adoraciju posebno se istakla Škola sakralne umjetnosti u benediktinskom samostanu Beuron u Južnoj Njemačkoj. Po njihovim nacrtima ili nadahnuću podignute su kapele u samom Beuronu, ali također i u Parizu, Beču, Pragu i u Zagrebu. U Zagrebu je Društvo Presvetog oltarskog Sakramenta pod vodstvom biskupa Josipa Lacha sagradilo kapelu Cropus Domini prema nacrtima Škole sakralne umjetnosti iz Beurona. U toj kapeli je Alojzije Stepinac otvorio adoraciju vječnog klanja 1. listopada 1943. i svojom okružnicom podržao tu inicijativu.

Biblijska mjesta adoracije

Postoje mjesta adoracija, koja se mogu nazvati biblijska mjesta, a to su: Dvorana posljednje večere u Jeruzalemu, kapela na Golgoti, i kapela Isusova uskrsnuća (Anastasis) u bazilici Isusova groba, zatim crkva Euharistije u Kafarnaumu i najnovije mjesto adoracije u Betlehemu.

U Betlehemu kraj špilje Bogorodičina mlijeka gradi se samostan sestara „Vječne klanjateljice Presvetog sakramenta“. Mjesto je poznato kao Mliječna špilja. Prema predaji Blažena se Djevica jednog dana zaustavila, da se odmori i da nadoji božansko Djetešce. Kapljica mlijeka je međutim kapnula na pećinu, od koje je ona postala potpuno bijela. U toj špilji prema predaj majke se mole Majci Božjoj, iz različitih religija, da imaju obilje mlijeka i da uzmognu nadojiti svoju dojenčad. Upravo na tom mjestu Franjevačka kustodija je izgradila oratorija a u novije vrijeme pozvala je sestre „Vječne klanjateljice „ iz Napulja da podignu svoj samostan. Sestre otvaraju kapelu vječnog klanjanja u kojoj će danonoćno biti izloženo Presveto. One kao redovnička zajednica međunarodnog značaja imaju slične samostane u Africi i Južnoj Americi. Sa adoracijom Presvetom usko su povezale izradu misnog ruha i pravljenje krunica.

Poznati su svjetski centri vječnog klanjanja vezani su uz čudesa povezna s euharistijom.

Poznata mjesta adoracije u svijetu

U nekim crkvama održava se adoracija na temelju duge povijesne predaje i nekog euharistijskog čuda. Tako crkvi sv. Križa u Avignonu (Francuska) štuje se Presveto od 1226. godine. U crkvi Naše Gospe u Favreneyu vezano je štovanje uz čudo lebdeće pokaznice iz 1608. godine, crkvi u gradu Lugo (sjeverna Španjolska) održava se adoracija na spomen prve euharistijske procesije koja se održala 675. godine. U Njemačkoj se održava vječna adoracija u crkvi u Odilienbergu i u župnoj crkvi u Turkheimu. U SAD postoji vrlo organizirano štovanje euharistije s priznatim mjestima adoracija koja se mogu naći na internetu (vidi: www.therealpresence.org).