Privremeni zavjeti s. Marije Mire Abrlić

Euharistijsko slavlje s obredom zavjetovanja predvodio je nekadašnji rektor naše kapele, a sada pomoćni biskup zagrebački mons. Vlado Razum. U slavlju su sudjelovali rodbina i prijatelji zavjetovanice te vjernici koji se redovito okupljaju u kapeli na misnim slavljima, a koncelebrirao je rektor kapele vlč. Ivan Filipčić.

Govoreći o znaku križa mons. Vlado je rekao da „Križ postaje najsvetiji znak jer je na njemu umro najveći Pravednik. Prošao je zemljom čineći dobro i on s jedne strane pokazuje koliko je dno čovjekova pada kada je zarobljen grijehom i nije mogao prepoznati ljubav kojom Bog ljubi čovjeka, željan da ga oslobodi ropstva u koje je upao. S  druge strane taj križ nam pokazuje savršenstvo Božje ljubavi, pokazuje kakav je Bog koji se ne da povoditi zlom, nego dapače raskrinkava zlo i raskrinkava onoga koji je uzročnik svega zla, a to je đavao.“

„Znakovi su nam jako važni jer uprisutnjuju otajstvo, tradiciju, kulturu jednoga naroda. Zato neprijatelj koji želi pokoriti neki narod najprije želi uništiti njegove svetinje, želi uništiti njegove simbole kako bi na taj način ugušio duh naroda… Neprijatelju čovjeka – đavlu, i onome koji slijedi njegova nadahnuća smetaju ti znakovi, smetaju i oni koji su se dali povesti tim znakovima. A to su vjernici koji žele vjerno, dosljedno i predano živjeti svoju vjeru. Križ, nama najsvetiji znak, u naš život posreduje savršenstvo Božje ljubavi koja nas zahvaća i čini da sami postanemo vidljivi znak, svjedoci te ljubavi u svijetu.

Najzorniji primjer su nam sveti ljudi koji su nasljedovali ovaj ideal Isusove ljubavi i tako su i sami postali vidljivi znak te ljubavi i na taj način poruka svijetu da je vrijedno otvoriti se Kristu i dopustiti da nas zahvaća njegova ljubav“, dodao je mons. Razum.

Zatim je primijetio: „Živimo u vremenu užurbanosti, kada čovjek nema potrebu dublje promišljati svoj život. Lako se dade zavesti lažnim ponudama zmije koje ga na kraju dovode ne do ostvarenosti, nego do pogubljenosti, ne do ispunjenosti, nego do praznine.“

„Ako želim ići naprijed i svom životu dati novo usmjerenje, onda najprije svome zlu, onome čime sam zarobljen, trebam pogledati u oči. Treba sebi priznati: ovo što živim i kako živim ne vodi nikamo, vodi me u propast. Često vidimo da ljudi koji su bili zarobljeni zlom, koji su doista bili u svijetu ovisnosti, kada su shvatili da je to nešto što ih vodi u smrt i kada su si priznali da tako više ne ide i da moraju promijeniti svoj život, oni su počeli živjeti svoj novi život“, kazao je mons. Razum i naglasio: „Jako je važno u ovom vremenu buke i užurbanosti početi stvarati ozračje sabranosti,  tišine, ugasiti ekrane, odstraniti malo iz svojih ruku mobitel, stvoriti ozračje da se s Bogom može razgovarati, da se može promišljati svoj život i dopustiti da nas zahvaća Božji Duh.“

„Kada gledamo križ, onda gledamo i razmatramo ovo divno Božje djelo njegova silaska, njegova prilaženja čovjeku, žara njegove ljubavi koja zrači u svakom trenutku života, a najsnažnije sa križa. I koji se sada u nebeskoj stvarnosti trajno zauzima za nas“, zaključio je mons. Vlado Razum.

Nakon homilije, svoje redovničke zavjete  na tri godine s. Marija Mira položila je u ruke  s. M. Petre Klobučar. Zatim joj je mons. Razum predao crnu koprenu i konstitucije kako bi po njima hranila svoj duh i  milošću Božjom vjerno živjela. Na završetku misnoga slavlja vlč. Filipčić zahvalio je mons. Vladi Razumu  i okupljenim vjernicima te ih pozvao na molitvu za s. M. Miru i nova zvanja u zajednici Pohoda Marijina.