Pohvala Sveznajućem
Gospodine, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Gospodine, sve već znadeš.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna.
Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim! (Psalam 139)