Sv. Josip – uzor šutnje i sabranosti

Bog je htio da glava njegove Obitelji bude tih, šutljiv, povučen, miran, jednostavan i ponizan čovjek. Kada čovjek šuti, tada Bog govori; kada čovjek govori onda Bog šuti. Sveti Josip, tih i šutljiv, ponizno i mudro osluškuje Božji glas, Božji govor. Kada je njegova zaručnica zanijela po Duhu Svetom, on šuti, a Bog govori: „Josipe, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju.“ Kada ne nalazi u Betlehemu prenoćišta, ne viče, ne galami, ne grdi, nego šuti i traži rješenje pa bilo ono i štala. Kada Herod želi ubiti Isusa, sluša Božju uputu i bez pogovora bježi s Marijom i djetetom u Egipat. Kada dječak Isus ostaje u Hramu, tiho odlazi da ga nađe i, našavši ga, šuti. Njegova šutnja je njegov najsnažniji govor.

Šutnja je odlika čovjeka koji je srcem i pameću bogat. Čovjek  plemenit, čestit, uravnotežen i razuman zna i može šutjeti. Bog baš takva čovjeka postavlja ocem svete Obitelji. Za to se rado utječemo svojim molitvama sv. Josipu:

Sveti Josipe, glavaru Svete nazaretske obitelji i čuvaru Crkve Božje! Tebi se kroz stoljeća Crkva u Hrvata utjecala kao svom zaštitniku i tvom je zagovoru preporučivala svoje obitelji i cijeli narod.

Brižni poočime Spasitelja svijeta i prečisti zaručniče Svete Djevice, povjeravamo ti sve obitelji hrvatskoga naroda, da zajedničkom dnevnom molitvom, nedjeljnom euharistijom i poslušnošću volji Božjoj, ispune svoje poslanje i budu blagoslovljene ljubavlju, slogom, mirom i novim životima.

U ovim teškim vremenima, izmoli našem narodu i svim narodima zemlje mir u pravednosti i ljubavi. Zagovaraj nas pred Presvetim Trojstvom da ostanemo vjerni Isusu Kristu i Katoličkoj Crkvi, prolazeći zemljom čineći dobro. Amen.