“Smatram da je važno započeti s velikom odlučnošću, jer kad osjetite želju da sasvim sami razgovarate s Bogom i kad uspostavite distance između vas i izvanjskih stvari, tada se ne trebate više ničega bojati. Radujte se zbog toga i imajte povjerenja u Boga. No, željela bih vas zamoliti da se ne zadovoljite samo željom koju osjećate. Put molitve je – kako ga ja razumijem – dinamičan put, a to znači da ne smijemo zastati nego uvijek koračati naprijed”.
”Tko je na početku neka zamisli kako na tlu obraslom korovom počinje uređivati vrt u kojem se Gospodin treba ugodno osjećati. Gospodin sam čupa iz zemlje korov i sadi dobre biljke. Pošto On u nama već toliko čini i toliko toga dovodi u red, naša se zadaća sastoji u tome da te biljke zalijevamo da ne uvenu, već raskošno cvatu. Tada će Gospodin često posjećivati vrt i veseliti mu se.”
”Istinska molitva djeluje na svakodnevni život. I što je molitva iskrenija to su veći i njezini pozitivni učinci.”
”Ako biste vjerovali da je Vaša molitva još jako malena i slaba, ne zaboravite da je ona poput iskre koju užiže Gospodin. Sve ako je ta iskra i sasvim malena, ona može rasplamsati veliku vatru. Ne gasite je! Sjetite se da je to znak da Vas je Bog odabrao za veće stvari. Ne smijete zaboraviti, druženje s Bogom mi ne možemo prisilno izboriti svojom snagom, niti razumom niti argumentima. Ono što time napravimo jesu – slikovito govoreći – divovske cjepanice. No, to je nerazborito jer ćemo takvim komadima ugušiti onu malenu iskru, tj. našu molitvu. Ne mučite, dakle, svoj razum. Bolje je pustiti srce da govori. Argumenti su nalik velikim cjepanicama, a ono što izgovara srce je kao malo slame. “
“Ta već znate daje Bog posvuda. Jasno je, dakle, da tamo gdje je kralj kažu da je i njegova pratnja; konačno, da je nebo tamo gdje je Bog. Bez dvojbe možete vjerovati da je slava tamo gdje je Njegovo Veličanstvo. Mislite li da je malo važno za rastresenu dušu spoznati ovu istinu i uvidjeti da joj nije potrebno ići na nebo zato da razgovara sa svojim Vječnim Ocem ili pak da joj je potrebno govoriti glasno? Koliko god nečujno duša govorila , tako je blizu da će nas čuti. A ni krila joj nisu potrebna zato da ga ide tražiti već treba samo povući se u samoću i gledati Ga u sebi i ne iznenaditi se tako dobrom gostu, nego s velikom poniznošću razgovarati s Njime kao s ocem, moliti Ga kao oca, iznositi Mu svoje nevolje, tražiti od Njega pomoć za njih, shvaćajući da nije dostojna biti Njegova kći. “
