Alternative flash content

Requirements

HODOČAŠĆE U ANNECY I TORINO

U trodnevnom hodočašću od petka 30. travnja do nedjelje 2. svibnja, euharistijska zajednica Corpus Domini iz Zagreb sa 60 hodočasnika  imala je u središtu posjet Annecyja,  i bazilike Navještenje o obilježavanju 400 - godišnjice osnutka sestara Pohoda Marijina u tom gradu. Zatim posjet Torina u kojem se ovih tjedana pokazuje Sveto platno. U nedjelju 2. svibnja, svakako, bili smo na Svetoj misi s papom Benediktom XVI.

Na misi sa Svetim ocem
U Torinu, koji je milijunski grad, u vrevi mnoštva koje se taj dan slilo u njegovo središte, nije bilo jednostavno naći pravo mjesto. Uz pomoć naših prijatelja don Roma Zupca i g. Silvana Barella dobili smo mjesta na Piazza Castello, a neki smo se našli sasvim blizu glavnog oltara na Piazza san Carlo. Dolazak Pape na Trg San Carlo praćen je velikim pljeskom, dizanjem transparenata, među njima se našla i naša hrvatska trobojnica, zatim povicima, i posebnim duhovnim raspoloženjem koje nas je uvelo u Svetu misu. Papu je pozdravilo oko 50 000 stanovnika i hodočasnika. Prezbiteri koncelebranti dobili su na dar sivu štolu i našli su se zajedno sa preko 300 svećenika koji su imali svoje određeno mjesto, sasvim ispred oltara. Domaćini su bili u ulaznicama dosta uskogrudni tako da su ih podijelili samo svojim župljanima a za goste iz inozemstva nisu imali obzira.

Papu Benedikta je pozdravio torinski gradonačelnik Sergio Chiamparino. On je naglasio da su Torino i Pijemont domovina socijalno angažiranih svetaca i blaženika, počev od sv. Ivana Bosca i sv. Josipa Cottolenga i ostalih deset. Zatim je papu pozdravio torinski nadbiskup i kardinal Severino Poletti. „Vaš posjet nam je drag koliko što nas teži utvrditi u našoj katoličkoj vjeri“, rekao je on,  toliko što smo željeli svi da dođete. On je za nas čas milosti. U Svetom platnu se zrcali evanđelje, podsjeća nas i svraća naš pogled na patnje žena i muževa našeg vremena. Tako da se u svemu ogleda cilj koji je izrečen u geslu: Muka Kristova. Muka čovjekova.“
Poslije uvodnih pozdrava slijedila je Sveta misa koja je uvedena predivnim pjevanjem od tisuću dječjih glasova poznate „Schola Cantorum“ i svečanom procesijom do oltara. Papa je izrekao svoju homiliju koju je uveo pozdravima bolesnicima, osamljenima, i onima u različitim poteškoćama, i onima koji nisu mogli doći ovamo. „U prošlim stoljećima“, naveo je papa, „Crkva u Torinu je imala bogatu tradiciju svetosti i plemenitog služenja braći, kao što su podsjetili nadbiskup kardinal Severino Poletto i gradonačelnik, zahvaljujući revnim svećenicima, redovnicima i redovnicama aktivnog i kontemplativnog života kao i vjernicima laicima.“ Papa se zatim zadržao na problemima svakodnevice: na socijalnim problemima problemu nezaposlenosti iako je Torino poznat po tvornici FIAT i IVECO i drugim industrijama. „Kršćanski život“, braćo i sestre, ustvrdio je Papa, „nije lagan. Znam da i u Torinu ima poteškoća i problema, i zabrinutosti: mislim napose na one koji žive svoj život u nesigurnosti glede manjka radnih mjesta, nesigurnost pred budućnošću, pred fizičkim i moralnim trpljenjem. Mislim i na obitelji, na mlade, na starije osobe koje često žive u samoći, na one koji su na rubu društva, na strance useljenike. Sigurnost koja nam dolazi iz vjere,“ zaključio je papa, „sigurnost da nismo sami, da Bog nas ljubi bez razlike i da je blizu svakome od nas svojom ljubavlju. On nam pomaže da se odvažno suočimo s poteškoćama da ih živimo i nadvladamo.
Uzeo je zatim misao o Svetom platnu. „U njemu vidimo kako se zrcale naše patnje u trpljenju Kristovu prema geslu: Muka Kristova. Muka čovjekova. Iz tog razloga Sveto platno je znak nade: Krist je prihvatio križ da se odupre zlu. On je dao da se unaprijed vidi u njegovu Uskrsnuću onaj trenutak u kojemu će biti obrisana svaka suza, gdje neće biti smrti, žalosti ni vapaj, ni tuge.“
U podnevnim satima Papa je imao susret s mladima torinske nadbiskupije i pokrajine Pijemonta. Njima je predstavio lik laika studenta Piergiorgia Frassattija, blaženika koji je znao reći da mladi trebaju živjeti a ne životariti. „ Živite svoj život u ljubavi Kristovoj, živite ga  u Crkvi, napose u primanju svetih sakramenata. Živite ga po euharistiji u kojoj se posadašnjuje Kristova žrtva.“  
Odmah nakon tog susreta Papa je posjetio bolesnike u bolnici, gradskoj četvrti, Maloj kući Božje providnosti, gdje ga je pozdravio o. Aldo Sarotti, poglavar i tri redovničke zajednice kao i mnogo bolesnika. Istakao je velikog apostola kršćanske ljubavi sv. Josipa Cottolenga i njegovu misao: „Sve se u životu uči u podnožju križa“. Papa je ohrabrio bolesnike: „Nemojte se osjećati izvan sudbine svijeta, nego se osjećajte kao dragocjeni kamenčić prekrasnog Božjeg mozaika što ga Bog, kao veliki umjetnik, stvara iz dana u dan i uz vašu patnju i doprinos.“

Papin posjet bolesnicima i bolnici Cottolengo
U središtu ovog grada bolnice nalazi se kapelica Corpus Domini u kojoj se održava vječno klanjanje. Po uzoru na tu kapelica biskup Josip Lach i suradnici sagradili su u Zagrebu „Domu Božje providnosti“ za djevojke i u nju su ugradili kapelicu istog naziva Corpus Domini i istog poslanja za vječno klanjanje.
Papa je u večernjim satima posjetio kapelu Svetog platna u katedrali sv. Ivana Krstitelja. Najprije se zadržao u adoraciji pred Presvetim a poslije toga je došao pred Sveto platno i klečeći molio te izrekao predivnu meditaciju koja se nalazi u prilogu.
Naše hodočašće je tako ostvarilo treći cilj koji smo postavili a to je susret sa Svetim ocem na Svetoj misi na Trgu sv. Karla.

Pred relikvijom Svetog platna
Drugi cilj našeg putovanja bio je posjet Svetom platnu i molitva pred njim. To smo ostvarili u subotu, prvog svibnja poslije podne u večernjim satima.  U dugačkoj povorci barem tri kilometra, na kiši pod kišobranima kretali smo se malim koracima prema kapeli Svetog platna. Dok su drugi pričali i na drugi način se zabavljali, naša hodočasnička grupa je molila krunicu  i pjevala liturgijske pjesme. Po tome smo bili zapaženi i druge potakli na sabranost i pobožnost. U predvorju kapele Svetog platna dočekala nas je stroga provjere predmeta i odjeće, zatim ulaz u dvoranu u kojoj su projicirani detalji Svetog platna. Na njima se moglo prepoznati u tri dimenzije što se krije u negativu i pozitivu ove tajanstvene relikvije. Ta psihološka priprema, koju smo mogli čitati na glavnim europskim jezicima, uvela nas je izvrsno pred sam original Sveto platno. Svrstali smo se u tri reda u udaljenosti tri metra, u dubokoj tišini i sabranosti uronili su u otajstvo Velike subote i muku Isusa patnika. Slijedilo je kratko objašnjenje i molitva koju smo čuli moliti na talijanskom jeziku, a i sami smo spontano iznijeli svoje molitve.

Susret s don Romom, velikim prijateljem Hrvatske
U tim trenutcima ne lakog snalaženja bili su nam pri ruci naši prijatelji don Omeo i g. Silvano Barella. Oni su nas doveli iz svoje župe Sant' Ambrogio koji je u biskupiji Val Susa. Župnik don Romeo primio nas je u župnoj dvorani i pogostio bogatim ručkom koji nam je dobro došao nakon višesatnog putovanja iz Annecyja. Izdaleka smo mogli pogledati župnu crkvu sv. Vincenza a iznad nje zagledati su u veličanstveni benediktinski samostan Sacra san Michele. On se diže na brdu visoku 975 metara a sam samostan je građevina u visini od 26 metara. On ima svoju povijest koju je dijelom opisao književnik Umberto Eco u svom romanu „Ime ruže“. Uvijek nam je u živoj uspomeni don Romeo koji je sa svojim župnim Caritasom i brojnim suradnicima u vrijeme Domovinskog rata dovozio hranu, odjeću i novčanu pomoć za prognanike i izbjeglice u Velikoj Gorici, Novskoj i Sunji. Neki su bili u Hrvatskoj tih godina 1991. do 1995. po deset i do četerdeset puta kao g. Silvano Barella. Taj njihov pothvat i ljubav prema Hrvatskoj ostavio je u nama velik dojam i uvijek budi primjer i zahvalnost.

U posjeti Annecyju, gradu sv. Franje Saleškog i sv. Ivana de Chantal
Prvi cilj naše hodočašća bio je pohod grobova i relikvija sv. Franje Saleškog i sv. Ivane Franciske de Chantal u Annecyju o obilježavanju 400 – godišnjice osnutka reda Pohoda Marijina. Nije bio lak put od Zagreba do ovog mjesta u srcu Alpa. Uz dobru vožnju vozača Ive Puškarića i Darija Valečića iz agencije „Samoborček“ prošli smo poput strijele autoput „Serenissima“ od Venecije do Torina. Nije bilo teško putovati jer smo uživali u predivnim pejzažima obrađenih polja, zasijanih pšenicom i rižom te rodnih vinograda u padskoj nizini uz rijeku Po. Zadivili su nas i bijeli vrhovi Alpa koje smo s udivljenjem gledali i prolazili osvijetljenim tunelima. Svakako najduži je bio onaj od 11 km i 600 metara ispod Mont Blanca, najvišeg vrha Europe,  visokog 4810 metara.
U Annecy smo došli navečer tako da smo se mogli okrijepiti ukusnom večerom i lijepo odmoriti. Ujutro prvog svibnja pošli su u baziliku Pohođenja (Visitation) koja se diže na brijegu što dominira nad cijelim gradom. Sumaglica i kiša nisu nam mogli oteti panoramu grada ni ljepotu ove veličanstvene gotske bazilike koja je građena od 1922. do 1930. Njezin izgled na stijeni, unutrašnja monumentalnost i ljepota simbolički govore o Crkvi koja je sazidana na temeljima apostola, što je izraženo u 12 moćnih romaničkih mramornih stupova. Odali smo štovanje svetim zaštitnicima sv. Franji Saleškom i sv. Ivani Franciski de Chantal čije relikvije počivaju i pozlaćenim sarkofazima i ispunili svoj zavjet i zavjet sestara Pohoda Marijina iz Zagreba.  Slavili smo euharistiju na oltaru u predivnoj apsidi koju krasi veličanstveni mozaik. Na njemu je predstavljena temeljna misao sv. Franje Staleškoga otajstvo Presvetog Trojstva i otkupljenje čovjeka. Sveti Franjo je nazivan „doktor ljubavi“. Ljubav Presvetog Trojstva i otajstvo spasenja objavljuje se u raspetom Isusu na križu. Ta Kristova žrtva ljubavi očituje se u izlijevanju krvi koju primaju anđeli s jedne strane i euharistijska žrtva na oltaru koja posadašnjuje taj događaj svaki dan kroz povijest. U podnožju križa nalazi se kor sestara za molitvu i oltar za slavljenje euharistije sa svetohraništem.
U desnoj bočnoj lađi na nalazi se sarkofag sv. Ivane Franciske de Chantal a iznad njega niže se šest prozora s vitrajima na kojima su prikazani prizori iz života svetice. Na lijevoj bočnoj lađi nalazi se sarkofag sv. Franje,  a iznad njega redaju se prizori s vitrajima na kojima su oslikani važniji događaji iz života sveca.
Sveti Franjo Saleški u Annecyju je bio biskup od 1602. do 1622. I u tom gradu je 1610. zajedno sa sv. Ivanom Franciskom de Chantal utemeljio red sestara Pohoda Marijina. Kao revan biskup predano je vršio pastirsku službu ujedno bio vrstan pisac i duhovni vođa mnogih duša. A sv. Ivana Franciska de Chantal, rođena u Dijonu 1572., u Annecyju je započela kao udovica svoj redovnički život sa još tri sestre, izgradila samostan, a poslije toga osnovala još 87 samostana reda koji je u ono vrijeme bio vrlo prihvaćen u pobožnom puku. Ona je proživjela sve oblike kršćanskog života: do svoje 38. godine bila je djevojka, supruga i udovica a ostale 31 godina bila je redovnica i poglavarica u kontemplativnom redu Pohoda Marijina i graditeljica samostana.
Poslije kratkog razgledanja bazilike sve nas hodočasnike primila je časna majka s. Marice de la Rinite', poglavarica matičnog samostana reda Pohoda Marijina. U našem pozdravu zapjevali smo joj dvije hrvatske pjesme i predali pozdrave sestara Pohoda Marijina iz Zagreba. Uz veličanstvenu baziliku nalazi se muzej voštani likovi dvaju svetaca i predmeti vezani uz njihov život, koji smo također razgledali kao i vrlo raznorodnu trgovinu devocionalija. Nažalost, nažalost zbog kišnog vremena i našeg programa, nismo mogli  posjetiti prvu crkvu i samostan sestara Pohođenja Marijina kao ni predivno jezero Annecy koje je dugo 14 kilometara a široko oko 4 kilometra. Autobusom smo se uputili uz padine Alpe autocestom prema tunelu Frejus, dug 12 km i 901 metar,  ostavljajući iza sebe divne gradove kao Aix les Bains, Chambery, Chamoux sur Gelon, Modane koje nismo mogli razgledati nego samo izdaleka pozdraviti. Iznad nas su se bijelili vrhovi Alpa i obronci Mont Blanca iz kojih se skrivao drugi cilj našeg putovanja Sant' Ambrogio i Torino.

Na putu od bazilike Marije Pomoćnice do svetišta u Padovi
Posljednji dan našeg putovanja zadržao nas je u bazilici Marije Pomoćnice u Torinu. Ovu veličanstvenu građevinu u stilu neoromanike sagradio je sv. Ivan Bosco. Kad ju je započeo graditi imao je u džepu 50 lira. Pouzdao se u Mariju koja mu je u jednom snu rekla: „Ovdje je moj dom, odavde moja slava“. A bilo je to područje gdje su se onda pasle guske koje se nazivalo po njima Valdocco (Valle d' occa - Dolina gusaka) U bazilici koja je predivno uređena nalaze se relikvije triju velikih torinskih svetaca: sv. Ivana Bosca, sv. Marije Mazzarello i sv. Dominika Savija.  Pjesmom stavili smo se u zagovor Marije Pomoćnice, don Boscove Gospe, i svetima koji u njoj počivaju. Razgledali smo ljepote ove predivne bazilike, koja je veličanstvena po svojoj arhitekturi i unutrašnjem uređenju, slikama i ukrasima. Okolo nje redaju se brojne zgrade, počevši od prvog oratorija, u kojima su različite odgojne ustanove koje vode salezijanci.
Pred nama je stajala još velika želja a teško ostvariva a to je posjet svetišta sv. Leopolda Mandića i sv. Antuna Padovanskog u Padovi. Naši vješti vozači uspjeli su nas dovesti i do ovog cilja gdje smo se zadržali u molitvi i tako duhovno okrijepljeni ali tijelom umorni, uputili smo se u noćnu vožnju prema našoj domovini i bijelom Zagreb gradu.
Pavao Crnjac

arhiva_novosti

Sveta misa
radnim danom u 6,30 sati
nedjeljom i blagdanom u 9 i 17 sati

Euharistijsko klanjanje
svaki dan od 7 do 17 sati

Molitva svete krunice i blagoslov
svaki dan u 16,30 sati

Plan adoracije i nakane
Liturgijski kalendar

Copyright © 2017 Corpus Domini. Sva prava zadržana.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).