Hodočašće: Križnim putem hrvatskih zarobljenika

Detalji

Objavljeno Ponedjeljak, 05 Listopad 2009 20:46

U subotu 19. rujna hodočastila je zajednica iz „Corpus Domini“ križnim putem hrvatskih zarobljenika. Posjetili smo neka stratišta, prikrivene masovne grobnice hrvatskih zarobljenika u Republici Sloveniji, a povrh svega prošli smo putem kojim su se kretali zarobljenici u svibnju, lipnju i srpnju 1945. godine.

Najfrekventniji je bio put zarobljenika od Brežica, preko Krškog, Zidanog Mosta, Laškog do Celja. Na riječkom poluotoku kod Kostanjevice na rijeci Krki nekoliko tisuća vojnika i civila držano je pod stražom a poslije 15. svibnja 1945. odvedeno u Krakovski gozd i poubijano u 10 masovnih grobnica. U tom pravcu smo pogledali i molili krunicu: „Ruzarij za Hrvatski križni put“ od M. Bratanića. U Laškome smo se zaustavili na autobusnoj stanici. Župnik Rok Metličar pokazao nam je put do zabitog mjesta Hude Jame, i do samog ulaza u rudnik, označena velika grobnica zarobljenika. Pred rudnikom, pred kojim stoje trake policijske zabrane, nalazi se kapela „Uspomena na pepelu preživjelih“. Zapalili smo svijeće i zapjevali pjesmu „Stala plačuć“ i u tišini se pomolili. Zaseok Huda Jama je po sebi stravičan, a utroba rudarske jame koje su ispunjene ljudskim žrtvama nosi u sebi strahote Devetog kruga iz Danteova pakla. Jedno je rudarsko okno otkriveno a ostala dva su još neistražena. Ona su puna ljudskih kostiju od nekoliko tisuća žrtava. Pisani dokumenti govore da su ovamo dovodili u kolonama smrti hrvatske i slovenske zarobljenik iz logora Teharje kraj Celja. Pognutih glava uputili smo se prema Celju do nekadašnjeg logora Teharje, danas prigradsko naselje. Logor Teharje danas je spomen park i memorijalni centar, u kojem se diže monumentalni spomenik žrtvama komunizma, jedinstven u Europi. Nad kosturnicom se vijore betonske zastave koje pojačavaju tišinu i stravu cijelog okruženja. Na tom mjestu je bio logor od svibnja 1945. do kraja 1950. godine a kroz njega su prošle tisuće zarobljenika. Oko logora je u protutenkovskim rovovima pobijano 30 000 hrvatskih zarobljenika, 5000 slovenskih i isto toliko njemačkih. Najžalosnije je što se uz spomenik i danas nalazi deponi industrijskog otpada visok 10 metara a ispod njega su na desetci tisuća žrtava, a na drugoj strani logora, danas gradsko naselje u Celju, dižu se blokovi zgrada, škole i ulice isto tako na neobilježenim grobovima zarobljenika. Pred tim jedinstvenim spomenikom u Teharju odali smo štovanje poginulima tihom molitvom i paljenjem svijeća, a poslije toga smo otišli u Dom sv. Jožefa kod otaca lazarista i slavili svetu misu na tu nakanu.

Nastavili smo put od Celja preko Velenja, Mislinja, Hude Luknje, Slovenj Gradeca do Dravograda. Uz cijeli taj put, koji su prolazili zarobljenici pješice, molili smo. Uz njega se nalaze prikrivene masovne grobnice, koje su u novijim istraživanjima obilježene, a najstravičnija je ona u Hudoj Luknji, u koju je sa uginulim zapregama konja poubijano oko 5000 zarobljenika.

U Dravogradu pokazala nam je gospođa Ivana Bejuk stari most koji je kao sedmogodišnja djevojčica prelazila s majkom, i kolonom zarobljenika smrti od koje je rijetko tko ostao. Nakon kratke molitve i šutnje pratili smo Dravu do Maribora. S molitvom promatrali smo put kojim su zarobljenici tjerani u četveroredu morali trčati. Gledali smo kako rijeka teče svojim koritom, koja je onda nosila poput brvana na stotine mrtvih ljudskih tijela. Uspomene o tome su nam rekli dvojica hodočasnika: Pero Granić, koji je u takvoj koloni osamljen došao do Vršca, i Drago Sušac, koji je završio u rudnicima u Tuzli.

U Mariboru smo prošli blizu hangara zračne luke, nekadašnjih logora zarobljenika, i došli do šume Tezno. Na groblju Dobrava zadržali smo se pred spomenikom i kosturnicom gdje počiva 1179 tijela koja su pronađena na izgradnji autoceste na dužini od 70 metara. Ostalo je još neistraženo nekoliko kilometara protutenkovskih rovova, koji kriju najmanje 60 tisuća hrvatskih zarobljenika. Pred spomenikom smo položili vijence, molili i zapjevali pjesmu „Stala plačuć“. Iz tog mjesta tišine i strave nastavili smo put, opet u molitvi, prema Ptuju i Macelju kuda su nekoć prolazile kolone hrvatskih zarobljenika. Zaustavili smo se u Macelju pred crkvom Muke Isusove. U njoj smo izmolili križni put, koji je sastavio o. Duda Bonaventura, a u sebi nosi sve one uspomene i svu onu patnju koju su prošli hrvatskih zarobljenici od Bleiburga do Krapine, Oroslavlja, i dalje prema Zagrebu.

Na završetku ovog hodočašća od jednog dana osjetili smo se potreseni i ganuti patnjom i boli koju su u onom ratnom vihoru i ljetnoj žegi podnijeli ratni zarobljenici. U sebi smo poželjeli da mnogi krenu na hodočašće ovim tužnim križnim putem na spomen tisućama poginulih hrvatskih zarobljenika. (P.C.)

HODOČAŠĆE KRIŽNI PUT HRVATSKIH ZAROBLJENIKA
Subota, 19. rujna 2009.

PROGRAM:
7.00 POLAZAK ispred kapele CORPUS DOMINI
Prijelaz državne granice u Bregani
U Republici Sloveniji: prolaz: Brežice - Zidani Most. Molitva.
Laško: Huda Jama, Rov sv. Barbare. Molitva.
Celje: posjet memorijalnog centra Teharje, Sv. Misa u dom sv. Jožefa.
Huda Luknja: prolaz pokraj velikog stratišta. Molitva.
Slovenj Gradece: G. Dolič, spomen ploča Žančin. Molitva.
Dravograd: Pogled na stari most. Molitva.
Maribor: posjet groblja Dobrava kraj šume Tezno. Postavljanje vijenca. Molitva.
Macelj: posjet crkve Muke Isusove. Križni put.
21.00 Povratak u Zagreb

Ponijeti sa sobom putovnicu, kišObran i jelo.Duhovno vodstvo don Pavao Crnjac.

OSUDA KOMUNISTIČKIH ZLOČINA:

Parlamentarna skupština Vijeća Europe osudila zločin komunizma rezolucijom 27.6.1996 i 25.01.2006.

Hrvatski sabor donio Deklaraciju o osudi zločina komunizma 30.6.2006.

Državni zbor Rep. Slovenije donio 2003. Zakon o vojnim grobištima.

23. kolovoza dan žrtava komunizma.

Komisija „Iustitia et pax“ Hrvatske, BiH i Slovenije 13.5.2008. donosi izjavu: Otkriti istinu o žrtvama komunističkog zločina. Utvrditi njihov identitet. Obilježiti prikrivena grobišta. Zločini ne zastarijevaju. Tražiti put pomirenja i praštanja.