PROSLAVA TIJELOVA – BLAGDAN KAPELE CORPUS DOMINI – 20. lipnja 2019.

Trodnevnica za TIJELOVO od 17. do 19. lipnja bila je vrlo svečana. U sva tri dana je predvodio svetu misu i propovijedao fra Mate Bašić, franjevac iz samostana na Kaptolu.

Prvi dan su animirali Svetu misu sastav „Corpus Domini“ pod vodstvom maestra Emilija Kutleše. Drugi dan su animirali mladi, sastav „Trinitas“ iz župe Presvetog Trojstva u Prečkom, a treći dan su animirali mladi, sastav „Glas savjesti“ iz župe sv. Leopolda Mandića pod vodstvom maestre Josipe Jurenec. Pod misom su pjevali duhovne pjesme koje su svojstvene današnjim mladima. Posljednji dan je sastav „Glas savjesti“ izveo mali koncert pjesama iz svog repertoara, koje su ljudi s oduševljenjem prihvatili i pljeskom nagradili.   

Fra Mate Bašić, mladi franjevac, suradnik u duhovnom središtu Tabor, u trodnevnici je iznio vrlo pobudne misli na temelju enciklike o euharistiji: „Crkva o euharistiji“. Sažete misli donosimo u ovome prilogu:

Prvi dan Trodnevnice

Rado se odazvao vodi trodnevnicu s temom Crkva o euharistiji. Naslov je posljednje enciklike pape sv. Ivana Pavla II. On je njegova  14 enciklika i oporuka Crkvi 21. stoljeća.

Propovjednik je objasnio simbolično značenje freske jelena koji se napaja vodom kako ga opisuje Ps 42. U semitskom govoru kad jelen pojede zmiju, simbol otrova, onda žudi da se napoji vode. U zmiji najjači otrov cijankalij. A to je sve slika grijeha. Kad čovjek zavlada grijeh, otruje ga, onda on žudi za oslobađanjem od tog otrova, žudi za milošću koja ga liječi. Euharistija je upravo taj izvor žive vode koja daje snagu ozdravljenja.

Crkva živi od euharistije. To je posebno istakao Drugi vatikanski sabor da je euharistija „izvor i vrhunac cijelog kršćanskog života“ (LG, 11). Po euharistije se posebno ističe zajedništvo u Crkvi. U starom misalu je stajalo: Sveta misa započinje kad  je svećenik spreman. U obnovljenom Misalu stoji da euharistija započinje kad je zajednica okupljena. Crkva se događa u zajednici euharistije. Sveta misa sabire nas u zajednici, sabire i čitav svijet u zajednicu.

Smisao euharistije je klica zajedništva i obnove Crkve. Ne vjerujem o obnovu Crkve bez zajedništva u euharistiji. Ne vjerujem ni u kakvo zajedništvo u Crkvi bez euharistije.

Kršćani i danas mole na tisuće molitava, ali kad ih se pita jesu li bili na misi. Imaju negativan odgovor. Kako se može živjeti bez svete mise i kako se može moliti bez svete mise. Neki traže poseban blagoslov nakon svete mise. A u svetoj misi je dan blagoslov Presvetog Trojstva. Tako mnogi ne shvaćaju veličinu svete mise i kad poslije svete pričesti se ponašaju vrlo nezahvalno, primili su Tijelo Kristovo. Svetu misu više vežu uz osjećaj koji traje kratko vrijeme a ne uz iskrenu vjeru koja nam govori o Kristovoj prisutnosti i duhovnoj snazi. U Sv. misi se ostvaruje ono što Isus govori prije Posljednjoj večeri: žudim s vama blagovati ovu Pashu, kako je zapisao sv. Luka. To isto Isus želi u svakoj Svetoj misi. Sv. misa nije dakle neko mjesto nego susret s Kristom koji s nama žudi blagovati Pashu.

Drugi dan Trodnevnice

Euharistija izgrađuje Crkvu naša je tema. U 22. točki enciklike „Crkva o Euharistiji“ čitamo: „Ucjepljenje u Krista, ostvareno po krštenju, neprestano se obnavlja i učvršćuje sudjelovanjem u euharistijskoj žrtvi, nadasve po potpuno sudjelovanja u sakramentu pričesti.“ U ovom dijelu je posebno istaknuto sudjelovanje. Danas postoji kriza euharistijske vjere. Jedna je krajnost koja se kaže u tvrdnji: idem na misu tu i tu jer je tamo dobra propovijed, jer se tamo dobro pjeva… Papa Franjo iznosi slučaj mladića koji kaže da tamo ne ide na misu jer je svećenik dosadan. A tko je dosadan: Krist ili svećenik? Župnik je dosadan. Najprije u pitanju je slaba vjera, što se događa u Svetoj misi. Drugo je što misa cjepka na dijelove, postajemo sudionici samo dijelova svete mise: propovijedi, pjevanja i sl. i to je cool. A mi gubimo iz vida cjelinu Svete mise.

Druga krajnost. U svetoj misi se zahvaljujemo samo za svetu pričest. Papa Frano u „Amoris letitiae“ iznosi misao da mogu pristupiti svetoj misi i pričesti i oni koji su se rastali i ponovo s nekim vjenčali, u određenim slučajevima, da nisu taj dan bili u intimnom odnosu. Euharistija nije nagrada za savršene, ona je lijek i hrana za slabe, dakle za sve.

Euharistija nije samo sveta pričest. Euharistija nema u sebi nužni dio kao na primjer sveto krštenje u riječima Ja te krstim i polijevanju vodom. Euharistija se uzima u cjelini, potrebno je sudjelovati u cijeloj svetoj misi, ne samo u nekim dijelovima, na primjer u propovijedi, pjevanju, pričesti. Prijevod riječi participes na hrvatski je prevedeno pričesnici, a potrebno je prevesti sudionici, nas koji sudjelujemo. Dakle potrebno je u svakom dijelu Svete mise aktivno sudjelovati.

Euharistija je doista veliko otajstvo: izvor i vrhunac čitave evangelizacije. I zato sveta pričest nije nagrada za savršene, kako kaže papa Franjo, već je ona hrana i lijek za slabe, za sve ljude. Potrebno je dakle u euharistiji sudjelovati aktivno u svim dijelovima. Mi smo u zajedništvu s oni koji nas voli, s Isusom koji nas voli, koji žudi s nama blagovati ovu Pashu.   

Treći dan Trodnevnice

Današnji navještaj Matejeva evanđelja kako moliti daje nam formulu kako razmišljati i euharistiji. Isus govori da naša molitva bude pred Ocem nebeskim u skrovitosti. A skrovitost znači tišinu, šutnju. Bog je šutnja nije govor, i to šutnja koja govori. Teofaniju kakvu je doživio sv. Ilija na Horebu je upravo primjer. Bog se nije našao u vjetru, potresu, požaru, već u lahoru, u tišini. Božji glas u nama je u savjesti, u našoj tišini. Čovječanstvo ide u propast kad ne pozna tišinu, šutnju. Moliti u skrovitosti znači ući u sebe, u svoj bitak, zatvoriti vrata, zatvoriti svoj jezik. Vrijeme da se čovječanstvo spasi jest vrijeme tišine.

Danas nas salijeću uređaji kao mobitel i društvene mreže koje nam govore da svugdje moramo biti dostupni. Ali ne moramo uvijek biti dostupni. Upravo radi te navale iz društvene mreže čovjek ostaje na površini, nema nikakve dubine. Pogledajmo kako se mladići djevojke vladaju automobili. Umjesto da razgovaraju i pogledaju se, djevojka se šminka, gleda u mobitel, gleda u ogledalo i sl. Čovjek je postao narcis. Mitsko božanstvo Narcis se ogledao u vodi, zaljubio se u svoj lik, i utopio se. Postao je nesretan, nije našao odgovor na svoju ljubav. Na mobitelu ima mogućnost slikanja samo sebe, selfi. Mnogi gledaju kako se sebi svidjeti, postaju nesretni poput Narcisa i padaju u depresiju.

Mi budimo zaljubljeni u Krista. Kad pričam što sam doživio, što vidim, što čujem o Kristu, zaljubljen sam u njega. Euharistija nam  pomaže da srce našeg kršćanskog života. Krist  Bog nas je stvorio, i otkupio, on nas može i ispuniti. Mi smo u odnosu na Krista kao ključ i ključanica. Ima stotinu ključeva li je samo jedna ključanica. Takva ključanica je naše srce. Nijedan ključ je ne može ispuniti, niti otvoriti osim onaj Božji, sam Krist. Upravo se tu treba prepustiti Bogu.

Euharistija je otajstvo. Ona je nastala iz pashalnog misterija, iz Kristova uskrsnuća. Ne možemo ga u potpunosti shvatiti. Ako ga shvaćaš, kaže sv. Augustin, nije to Bog. Euharistija je nastala u pashalnom misteriju, u događaju Isusova uskrsnuća. Sveta misa je kozmički događaj, sadrži u sebi cijeli svemir. Ono što se dogodilo u uskrsnuću kamen je bio odvaljen, dogodila se jedna sila eksplozija duhovne snage. Ona se utisnula u platno, u Torinsko platno, sve čestice te eksplozije utisnule su se i raspršile u kozmosu. Mi se nalazimo u tom svijetu raspršene snage uskrsnuća. Što se događa u Svetoj misi? U trenutku pretvorbe sve se čestice uskrsne snage sabiru u komadić euharistijskog kruha. Ako želim vidjeti Krista uskrsloga, događa se to u pretvorbi. Zazivom Duha Svetoga sve se čestice sabiru u taj komadić kruha, to je takozvana epikleza. Misnik polaže ruke, čini epikletsku gestu. Mi obični vjernici u tome sudjelujemo, kleknemo i naše klečanje u tom trenutku je epikletska gesta, naše sudjelovanja u događaju pretvorbe. I tu se pokazuje naše zajedništvo.

Na početku Svete mise, prije Zborne molitve, kolekte, pozvani smo na šutnju, na sabranost. I od toga trenutka cijela Sveta misa je izraz našeg sudjelovanja, jer smo sabrani u zajednicu. Zato se sveta misa uvijek slavi u zajednici, a ne na osami. U epikletskoj gesti, u zazivu Duha Svetog, djeluje onaj isti Duh koji je bio nad vodama stvaranja, koji je vodio narod kroz pustinju, koji je bio u Utjelovljenu, koji je bio na Pedesetnici, koji nas je posvetio na svetom krštenju. Taj isti Duh Sveti nas sabire i stavlja silu uskrsnulog Krista u mali komad kruha. Ako u tome sudjelujemo, to zajedništvo ne prestaje. U Prvoj Korinćanima sv. Pavao nas poučava: „..Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo, nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednog kruha…“(1Kor 10, 15-17). U svetoj misi svi smo dionici jednog kruha, Krista uskrsloga. I tada smo dionici njegove snage. Budimo svjesni danas  u ovoj svetoj misi. Kad to čovjek zna u nama život ne prestaje, a smrt ne  predstavlja ništa. Svetoj misi ispovijedamo Kristovo uskrsnuće, a on je i naša nada i naše vjera u koju vjerujemo.  

 

Fra-Mate-Basic.jpg Maestra-Josipa-i-Glas-savjesti-1.jpg Maestra-Josipa-i-Glas-savjesti-2.jpg

Trodnevnica-1.jpg Trodnevnica-2.jpg Trodnevnica-3.jpg

Trodnevnica-4.jpg

 

PROSLAVA TIJELOVA NA BLAGDAN TIJELOVA 20. lipnja 2019.

Na svetkovinu Tijelova svete mise su bile prema Uskrsnom rasporedu: jutarnju svetu misu u 7 sati predvodio jer rektor don Pavao Crnjac, svetu misu u 9 predslavio je dekan i župnik Damir Bačun, a večernju svetu misu, svečanu, predvodio je mons. Stjepan Bradica, kanonik sisačke biskupije i župnika Lasinja u miru. Pod Svetom misom pjevao je mješoviti zbor „Corpus“ pod ravnanjem maestre Josipe Jurenec.

Homilija Stjepana Bradice

Sestre i braćo, poštovane sestre PM htio bio da naše zajedničko razmatranje o Tijelu Krvi Gospodina našega Isusa Krista da bude plodonosno za naše posvećenje kako bi se sprijateljili s Isusom.

Danas pokazujemo kršćansku ljubav i zahvalnost Krist koji živi s nama.

Za velike ljude potrebna je audijencija, za Isusa potrebna je samo želja: Isuse želim s tobom biti danas ovdje. Isus nam je tako blizu, as mi smo tako mlaki tražitelji.

Potrebno je budno tražiti Isusa. Zagreb ima preko 700.000 stanovnika, preko 700.000 ljudskih srdaca. Njima govorim o srcu koje vas voli. Da ta sva srca vole Isusa i surađuju s njime bili bismo najbolji grad na svijetu.

U svetohraništu Isus obnavlja naš život. On zrači snagu iz svetohraništa, govori nam ja sam put, istina i život, ako hodiš za mnom nećeš biti lutalica.  

Kad sam bio župnik u Lasinju, Bog mi dao snagu da ostanem i da živim u teškim vremenima, kao u najvećim progonima kršćana u Rimu.

Bez Isusa se ne može živjeti

Narodna izreka za dobrog čovjeka: dobar kao kruh. Isus je uzeo kruh i da se nama kao kruh. Uzmimo taj kruh i bit ćemo luč, svjetlo svijetu. Uzmimo taj kruh i uništit ćemo mržnju, zavist, ljubomoru, nećemo biti robovi strasti, već ćemo gorjeti plamenom Božjeg mira i ljubavi..

Isus je liječnik ali je on i lijek. Tko će mene utješiti.

Problemi dolaze iz nas…

Isus svako čeka, da li mu dademo priliku da dođemo mi k njemu.

Nezahvalni smo prema njemu.

Kad će se probuditi naša ljubav prema njemu.

Prekujmo svoj jezi… prekujmo svoju šaku u dlan…prekujmo svoj pogled u pogled ljubavi i sloge….

Kad prijeti raspad braka, molimo za svećenike, redovnike i redovnice…

Moja župa Lasinje je bilo pod udarom velikosrpskih osvajača. Došlo je vrijeme da smo morali bježati. Prije odlaska uzeo sam Presveto otajstvo i ponio sa sobom u Zagreb, u  samostansku crkvu sv. Vinka u Frankopanskoj ulicu. Iz Lasinja je otišao Isus, najstariji stanovnik. Sve je prepušteno neprijatelju. Molili smo vruće Isusa da se vratimo. I vratili smo se. Među prvima smo sagradili porušenu crkvu. Došle su sestre Kćeri Srca Isusova, osnovale svoj samostan i pokrenule vječno klanjanje kako je u duhu njihova poslanja. Ljubav prema Isusu uvijek se nagrađuje.

Mnogi kažu živčani smo . Živčani smo jer živimo u grijehu. Neka se Isus vrati u vaše  srce, vratit će se i mir.

Priredio P.C.