Svečano obilježen 75-godina početka sveudiljnog klanjanja u kapeli Corpus Domini

Detalji

Objavljeno Četvrtak, 11 Listopad 2018 12:22

U kapeli Corpus Domini na zagrebačkoj Trešnjevi obilježen je jubilej 75- godina početka vječnog klanjanja na prvi petak 5.listopada U punoj kapeli vjernika i mladih bogoslova svečanu misu je predvodio mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup i generalni vikar u zajedništvu s mons. Zvonimirom Sekelj, don Mladenom Delić, salezijancem,  i rektorom Pavlom Crnjac.

U kratkom pozdravu rektor je spomenuo providonosnu inicijativu bl. Alojzija Stepica da osnuje duhovni centar na Trešnjevci, koju su proglašavali „crvenom“, i da po laicima Društva sveudiljnog klanjanja okuplja žensku obrtničku mladež u Domu Božje providnosti i započne vječno klanjanje na prvi petak u listopadu 1943. godine.  Ta inicijativa postala je tradicija vječnog klanjanja kroz ovih 75 godina ne samo u dijelu župe sv. Marka Križevčanina nego i šire za grad Zagrebu i okolicu.

Mons. Gorski je u propovijedi donio tri temeljne misli. „Ono što je bl. Alozjije zapisao u okružnici Vječno klanjanje Presvetom otajstvu da u kušnjama i nevoljama rata i života ništa nas ne može drugo spasiti nego samo molitva. Zbilja, nikakva organizacija za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata nisu mogle riješiti ljudska pitanje niti pružiti sigurnost osim živoga Boga Isusa Krista prisutnog u otajstvu euharistije. Stoga je ova kapela u kojoj se u šutnji moli i klanja postala izvor blagoslova za Zagreb i za cijelu Hrvatsku. Razlozi utemeljenja kapele i danas su aktualni jer je Crkva ugrožena grijesima svojih članova ali isto tako i obitelj i ljudski životi nevinih.

Potrebno je biti svjestan Kristove blizine posebno kad se nalazimo u odlasku života, kad primamo popudbinu, Tijelo Kristovo, prije svoje smrti. Da ne zaboravimo Isusove riječi: Tko jede od ovoga kruha živjet će uvijeke.

I nadalje euharistija se u Crkvi od davnine zove zajedništvo, comunio: s Kristom kojeg blagujemo i zajedništvo s braćom i sestrama s kojima blagujemo. Moramo biti svjesni koliko nam je zajedništvo važno jednako u Crkvi kao i u obitelji. Na kraju je pozvao sve štovatelje euharistije da pozovu svoju prijatelje, da dovedu djecu, da se mole ovdje za našu nadbiskupiju, za naše obitelji, za djecu i mlade i za našu domovinu Hrvatsku.

Slušatelji Isusovi kao i mi danas postavljamo pitanje: Kako nam Krist može dati svoje tijelo za jelo? Kako Krist može biti prisutan u euharistiji? Apostoli su to osporavali. Isus se zbog toga nije povukao. On je dapače rekao apostolima: Hoćete li i vi otići?

Dragi vjernici, vi koji redovito dolazite redovito u ovu kapelu pozovite i svoje prijatelje, dovedite i djecu, molite ovdje pred Presvetim sakramentom, za našu nadbiskupiju, za naše obitelji, za djecu i mlade, za našu domovinu Hrvatsku. Doista, ne  razumijemo to otajstvo, nitko ga ne može potpuno razumjeti, što vidimo  ima tjelesni oblik kruha, a ono što vjerom shvaćamo ima duhovni plod koji nadmašuje sve naše znanje i očekivanje. Tek nam vjera mimo svih naših osjetila  govori o prisutnosti svetog i djelotvornog Boga u Presvetoj euharistiji. To je mističnost naše vjere. Po toj tajni Isus je postao naš pratilac svih koji u njega vjeruju. Klanjamo se toj tajni, molimo se za njegovu spasonosnu blizinu…“ 

Trodnevnica

Za ovaj visoki jubilej prethodila je trodnevnica koju je vodio o. Nikola Stanković, isusovac.

On je u prvome danu govorio o bistrenju pojmova  jačanju vjere, učvršćivanju nade i pročišćavanju ljubavi. Mi ovdje klanjajući se Logosu, drugoj Božanskoj osobi, bistrimo pamet i utvrđujemo vjeru i pročišćavamo ljubav. Sabiremo svu rastresenost u jedinstvo pred jednim Bogom od kojega je sve poteklo i prema kojem sve teži.  Neka ova crkvica bude mjesto gdje se bistre pojmovi, jača vjera, učvršćuje nada i pročišćava ljubavi!

U drugome danu pozvao je na temelju evanđelja  kako se cjelovito odazvati na Isusov poziv. To se postiže klanjanjem i iskrenom molitvom pred Presvetim, zatim usmenom i mislenom molitvom kako nas nadahnjuje Duh Sveti. Glavna poruka ovog dana, glede klanjanja u kapelici Corpus Domini, mogla bi se sažeti ovako:  Mogao bi se netko zapitati: Što znači ići za Isusom klanjajući se u ovoj crkvici, a ne radije obilaziti okolo i naviještati ljudima radosnu vijesti? Radosna vijest se može naviještati na razne načine. Tu su propovjednici, papa, biskupi, župnici i drugi svećenici, katehete, vjernici uzornog života, radijski i televizijski govornici, oni što se služe različitim društvenim mrežama… Ali, može se i na jednom mjestu biti trajno prisutna tako da ljudi znaju da će tamo uvijek nekoga naći da se moli, razgovara s Isusom i pravi društvo onome koji navrati sa svojim duhovnim potrebama pa mu, možda, i dade koji utješan savjet, svjedočeći mu da Isus nikoga na zaboravlja. Isus, u tabernakulu prisutan, spreman je poslušati svaku dušu.

U trećem danu trodnevnice pater Nikola je istaknuo primjer svetog Franje Asiškog i njegovo shvaćanje euharistije. „Neka čovjeka prođu trnci, neka se potrese cijeli svijet, i neka nebo klikće, kad je na oltaru u rukama svećenika Krist, Sin Boga živoga. O divne li veličine i neshvatljive počasti! O uzvišene poniznosti! O ponizne uzvišenosti, da se gospodar svega, Bog i Sin Božji, toliko ponizi da se radi našega spasenja sakrije pod neznatnim likom kruha!“ piše sv. Franjo. Dakako jakom vjerom znamo što van reda biva tu. Zato se u ovoj crkvici, prostorom malenoj, ali vjerom velikoj, može častiti prisutnost Isusova među nama grješnim ljudima. Sveti Franjo slavi Isusovu poniznost, a i ovdje se ona pokazuje – ponizni ljudi traže poniznog Isusa. Ti istinoljubivi ljudi znaju da sami po sebi ne mogu izboriti  svoje spasenje, ali ga mogu izmoliti. Sveti Anselmo je davno rekao da smo, svojim grijesima, na sebe uzeli prevelik dug. Iako smo ograničeni, ipak smo kadri učiniti nešto neizmjerno ružno - zato što smo vrijeđali onoga koji je neizmjeran i beskrajnog dostojanstava. Naš dug ne može otkupiti nijedan čovjek – jer svatko od nas je ograničen – nego jedino Bogočovjek – dakle, onaj koji je i čovjek i Bog – Isus Krist. Mi, spoznavši tu istinu, njemu se molimo da prihvati našu istinoljubivost, naše kajanje i priznanje da je on naš Spasitelj i Izbavitelj te se molimo i da  pošalje što više radnika u žetvu svoju. Sveti Franjo je to shvatio i činio sve da ti radnici i propovjednici budu zaista istinoljubivi, ponizni i pobožni kako bi mogli svjedočiti ono zašto je Isusu došao. Došao je navijestiti kraljevstvo Božje, kraljevstvo isitne i pravde, kraljevstvo ljubavi i mira. Klanjatelji u ovoj crkvici svjedoče da Bog najglasnije govori onda kad izgleda da šuti.

U srijedu trodnevnice kantautor Luka Balvan animirao je misu svojim melodijama i održao kraći koncert pjesama. Na dan proslave pod misom je pjevao mješoviti zbor kapele „Corpus“ pod ravnanjem maestre Josipe Jurenec. Ministranti  Marija Glasnović i Klara Krečak u ime zajednice predali su cvijeće. U ovom jubileju je obilježeno 20 godina postavljanja sedam metara visokog euharistijsko križa, a biskup Gorski podijelio je pojedincima i udrugama, gorljivim klanjateljima, plakete na kojima je prikazana povijesti kapele u slikama. Plakete su dobili Samostan sestara Pohođenja Marijina, Regija Marijine Legije Zagreb, Kurija i Prezidij Marijine legije na Trešnjevci, Molitveni vijenac Kraljice obitelji, Pjevački zbor „Corpus“,  Zorica Bilić, kantautor Luka Balvan, Dragica Kolaković, obitelj Repalust, Mile Lasić.

Misa zahvalnica je završila s adoracijom pred Presvetim otajstvom do 21 sat kao što to čini euharistijska zajednica svakog prvog petka u mjesecu.

Pavao Crnjac