Alternative flash content

Requirements

Križnim putem hrvatskih zarobljenika

Križnim putem hrvatskih zarobljenika: Hodočasnici pred tunelom smrti i strave u šumi Biljeg kraj Gvozda

 

Prisjećajući se žrtava partizanskih zločina nakon Drugog svjetskog rata, vjernici iz zajednice Corpus Domini u Zagrebu i ove su godine, 10. zaredom, organizirali hodočašće „Križnim putem hrvatskih zarobljenika“, posjetivši Slavsko Polje, Sisak, Zrin, Gvozdansko, Glinu i Karlovac.

Njihov osvrt na hodočašće donosimo u nastavku.

Grupa od 50 hodočasnika Križnim putem hrvatskih zarobljenika zaustavila se u šutnji i molitvi pred tunelom, na južnom ulazu u šumu Biljeg. U gustoj i tamnoj šumi jedva se mogu vidjeti pravci kretanja uskotračne pruge koja prolazila udolinom i ulazila u tunel ispod brda. Danas preko toga tunela prolazi cesta od Gvozda prema Vojniću i malo tko zna da ona prelazi preko velikog neobilježenog groblja. Ondje, u utrobi zemlje, počivaju stotine ratnih zarobljenika koji su po Ženevskoj konvenciji trebali ostati na slobodi i životu. Stjerani su u jedan dugi tunel te zazidani i umoreni. Na ovome mjestu svi hodočasnici stajali su nijemi i u šutnji, a neki i u suzama, razmišljajući kako su i ovi ubijeni bili nečiji sinovi, očevi, braća i sestre, i kako su njihovi najmiliji za njima plakali i pomišljali gdje im je grob…

Uz ljubaznost fra Tomislava Jurića, župnika iz Gvozda, saznali smo mnoge pojedinosti o događajima, ali ima mnogo toga što je još nepoznato i traži daljnje istraživanje. U spomen ubijenima u tunelu smrti u šumi Biljeg pred župnom crkvom u Gvozdu diže se dvometarski bijeli „Križ istine“. Na njegovu podnožju stoji duži natpis : „U šumi Biljeg i zaseoku Slavsko Polje, današnjoj općini Gvozd, učinjen u lipnju 1945. na hrvatskom tlu nezapamćen ratno –poratni zločin. Okrutni su partizanski osvetnici u tunelu uskotračne šumske željeznice, ispod ceste za Vojnić, zatvorili i obostrano zazidali do dvije tisuće na križnim putovima izmrcvarenih civilnih zarobljenika, te hrvatskih i njemačkih vojnika. Velika grobnica slična onoj u Hudoj jami…“ KNOJ i OZNA tunel su minirali. I danas se vidi tridesetak ulegnuća tla gdje su masovne grobnice pogubljenih mučenika. I pred tim križem smo zastali i molili u šutnji.

Župnik nam je ispripovjedio da ima ljudi koji taj slučaj istražuju i da su neke od ukopanih premještali u nepoznatu masovnu grobnicu oko zaseoka Ključari, a da su se dogodile čudnovate i neobične smrti ljudi koji su sudjelovali u zločinu.

Ipak, neke su činjenice poznate: da je u taj tunel dovedeno oko 2000 civila, hrvatskih i njemačkih zarobljenika. Njih su partizani u mjesecu lipnju zazidali u tunel uskotračne šumske pruge. S obje strane tunela u podzemnom logoru partizani su držali straže i lokalnom stanovništvu poručili „ da svatko dođe po svojega fašista, i ondje mu odmah sudi: sjekirama, motikama i pijucima…“ Tu su počinjena strašna zvjerstva i kanibalizam. Tako neishranjeni i žedni svi zarobljenici logora zazidani s obje strane tunela su i ostavljeni da umru bez zraka u očaju. Polako su i u mukama umirali. Tunel je nakon ratnih zbivanja još i miniran. Kraj južnog ulaza o velikoj tragediji svjedoči 30 jama veličine 10 puta 50 metara, koje očekuju ekshumaciju i forenzičare. To sotonsko mučilište slično je onome u Hudoj jami kraj Laškog u Sloveniji. Zločinačku operaciju su iz daljega vodili zloglasni admiral flote Branko Mamula, koji je rodom iz tog mjesta, i Stevo Krajačić, šef OZNE.

U nedavno sagrađenoj crkvi u čast sv. Apostola Petra i Pavla služili smo misu za sve žrtve križnih puteva koji su velikim dijelom završavali na području Banovine i Korduna.

Prema referatu Josipa Frkovića, povjerenika Radne grupe za prikupljanje i utvrđivanje činjenica o sudbini žrtava Bleiburga i križnih putova te masovnih komunističkih zločina od 1945. do 1952, dovedeno je oko 45.000 ratnih zarobljenika koji su bili u logorima oko Siska, Petrinje, Gline, Topuskog, Šaševa kod Balinca, Gornje Čemernice, Slavskog Polja i drugdje, i koji su pogubljeni na 119 stratišta. Do sad je podignuto sedam bijelih „Križeva istine“ kojima se daje pijetet i poštovanje stradalima.

Posjet Sisku i Petrinji

Na hodočašću smo posjetili katedralu sv. Križa u Sisku. Mons. Marko Cvitkušić, generalni vikar i prepošt Stolnog kaptola, upoznao nas sa povijesnim i sadašnjim Siskom, te napose s aktivnostima i pastoralom ove nove, ali istovremeno, i uvijek drevne sisačke biskupije sv. Kvirina. Zaustavili smo se pred kipom bl. Alojzija Stepinca koji čvrsto drži za ruke sirotu djecu koju je, njih na stotine, spasio u Drugom svjetskom ratu.

U Petrinji smo se zadržali u novoobnovljenoj crvki sv. Lovre i pred kipom kardinala Franje Kuharića. Župnik i dekan Josip Samaržija upoznao nas je s činjenicom da je crkva bila pretvorena u prah i pepeo tijekom Domovinskog rata, ali je nakon „Oluje“ i oslobođenja Petrinje obnovljena te dobila sadašnji lijep izgled.

 

Tijekom hodočašća zadržali smo se u Hrvatskoj Kostajnici. Fra Stjepan Jambrošić, župnik, pokazao nam je što je sve obnovljeno u Kostajnici poslije „Oluje“. Uz obiteljske kuće, obnovljen je samostan i crkva sv. Antuna Padovanskog, a obnovu još čeka porušena banka i razorena župna crkva sv. Nikole biskupa. Sliku sv. Nikole koju četnici, smatrajući da je sv. Nikola ipak i njihov, nisu uništili, sačuvala je jedna pravoslavna vjernica.

Zrin

Ljubazno i strpljivo dočekao nas je u Zrinu župnik Stjepan Filipec koji djeluje u župi skoro 20 godina. On nas je uputio u to kako je izgledao hrvatski Zrin kad su ga razorili partizani 9. rujna 1943. godine. Upoznao nas je sa zapovijedi Štaba unske operativne grupe, kao i izvještajem 12.9.1943. godine u kojemu se spominje huškanje na ubijanje ljudi, brutalnost u napadu, pljačka, i ubojstva u „čišćenju“ poslije napada. U Zrinu je ubijeno 213 ljudi, neki su spaljeni, a jedan mali dio protjeran u Drenje u Slavoniji. Vrhunac svega je presuda Kotarskog suda u Dvoru 1946. kojom se otima imovina Hrvatima u Zrinu. O svemu tome vrlo iscrpno, kaže nam župnik, može se pročitati u knjizi Damira Borovčaka „Zrin 1943 – svjedoci komunističkog zločina“.
Župnik Filipec, pod vodstvom Sisačke biskupije, zauzet je za izgradnju nove crkve koja će biti i grobnica svim poginulim stanovnicima Zrina.

Uspeli smo se pješice do groblja i crkve sv. Magdalene, u kojoj su još sačuvani obrisi prozora i rozeta u divnom gotičkom stilu, a grobovi oko crkve jedva da se prepoznaju. Nad njima smo zapjevali pjesmu „Stala plačuć tužna mati“. Crkva u gotičkom stilu svjedoči o vremenu kad su se diljem Hrvatske gradile takve lijepe građevine, koje su potom Osmanlije nemilosrdno rušili. Na drevnom gradu Zrinu mogli smo uživati u divnom pogledu koji nas je vodio dolinama i vrhuncima planina u susjednu Bosnu. Velebne zidne i spomen-ploča na njima podsjetile su nas na prošlost i Nikolu Šubića Zrinskog koji je ovdje stolovao, a koji je bio hrvatski ban i branitelj Sigeta 1566. godine. Tvrđava još ima obrise nekadašnje utvrde te u sebi nosi velike mogućnosti da se restaurira, ali i da se u nju unesu suvremeni sadržaji.

Po svojoj povijesti uz Zrin je usko vezana tvrđava Gvozdansko koja je bila crta obrane pred hordama Osmanlija u 16. stoljeću. U župnoj crkvi nalazi se križ s natpisom 13. siječnja 1578. kad su se hrabri hrvatskih vitezovi, njih preko 500, radije smrzli u opsjednutoj tvrđavi nego se predali Ferhad paši koji je s 10 000 janjičara osvajao Gvozdansko. O hrvatskom junaštvu u Gvozdanskom književnik Ante Tresić Pavičić spjevao je 1937. ep u 32 pjevanja, koji je objavljen tek 2000. godine. Tvrđava je i danas u ruševinama, neobnovljena, a malu župnu crkvu sv. Filipa i Jakova, koja je bila srušena u srpskoj agresiji, obnovila je zagrebačka nadbiskupija odmah nakon „Oluje“. Župnik Filipec i ovdje okuplja župnu zajednicu koja, iako je mala, čvrsto čuva vatru vjere i ljubavi da se ne ugasi.

U Glini je na nekadašnjem sajmištu podignuta nova veličanstvena župna crkva posvećena sv. Ivanu Nepomuku, a porušena crkva je u svojim temeljima i ulaznim vratima konzervirana. Župnik Ivica Mađer rado nas je primio i iznio nam istine o povijesti Gline u kojoj je, kao pukovnik, službovao ban Josip Jelačić i u kojoj je Josip Runjanin skladao hrvatsku himnu „Lijepa naša“. Glina je doživjela svoju tragediju kad su ustaše 1941. ubile 260 nevinih ljudi pravoslavne vjere. Tragedija se nastavlja i poslije Drugog svjetskog rata: u Glini je bio veliki logor ratnih zarobljenika njemačke i hrvatske vojske, koji su, po zapovijedi KNOJA i OZNE, umjesto da budu suđeni i oslobođeni, mučki likvidirani. Zaslugom udruge „Hrvatski domoboran“ i u Glini je postavljen jedan od sedam bijelih Križeva istine na spomen tisućama stradalih zarobljenika. Srpska agresija u Domovinskom ratu ostavila je nove tragedije: 413 poginulih i nestalih branitelja i civila, srušene crkve u Glini, Maji, Viduševcu i spaljena sela. O tome svjedoči simbolički spomenik „Suza“.

Hodočašće Križnim putem završilo je u nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu, gdje nas je primio rektor i župnik mons. Antun Sente. U duhu pobožnosti zadržali smo se u svetištu u molitvi i obilasku zavjetnog kipa sv. Josipu.

Tako smo na hodočašću Križnim putem hrvatskih zarobljenika, posjetili mjesta stradanja hrvatskih zarobljenika u Sisku, Petrinji, Zrinu, Gvozdanskom, Gvozdu i Glini te nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu. Po lijepom vremenu i u ugodnom duhovnom raspoloženju, puni uspomena, vratili smo se u Zagreb. Bili smo pomalo umorni, ali ipak sretni i zadovoljni.

Don P. Crnjac

arhiva_novosti

Sveta misa
radnim danom u 6,30 sati
nedjeljom i blagdanom u 9 i 17 sati

Euharistijsko klanjanje
svaki dan od 7 do 17 sati

Molitva svete krunice i blagoslov
svaki dan u 16,30 sati

Plan adoracije i nakane
Liturgijski kalendar

Copyright © 2018 Corpus Domini. Sva prava zadržana.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).