Alternative flash content

Requirements

Društvo sveudiljnog klanjanja

Kratka povijest “Društva sveudiljnog klanjanja”

Društvo sveudiljnog klanjanja Presvetom oltarskom Sakramentu (POS) osnovano je u Zagrebu 1867. godine. Pravila su mu odobrena 20. siječnja 1867. a odobrio ih je kardinal nadbiskup Juraj Haulik. U odobrenju Pravila stoji:“Želeći prema silama prihvatiti sve što se odnosi na veću slavu Božju i raširenje svete vjere, ovime odobravamo pravila o klanjanju presvetom oltarskom Sakramentu i pomaganju posvećenim odijelom siromašne crkve u nadbiskupiji zagrebačkoj. Tim javno izjavljujemo, da u njima nije slobodno ništa promijeniti bez pozitivne naše dozvole i dozvole naših nasljednika.”

Društvo je ustanovljeno po uzoru na Društvo sveudiljnog klanjanja u Beču. To je osnovano 1858. godine. A prije toga u Belgiji postoji takvo društvo koje je l848. osnovala grofica Anna de Meeus.

Društvo je imalo svoje sjedište u Zagrebu, u Frankopanskoj 17, u samostanu sestara milosrdnica. Na početku je imalo 86 članova a već slijedeće godine broj se popeo na 324 člana i 81 dobročinitelja. Prvi predsjednici društva bile su ugledne žene iz javnog života grada Zagreba. Prva predsjednica je bila grofica Jelisava Drašković a potpredsjednica Kornelija Kukuljević Sakcinski (supruga ilirca Ivana Kukuljevića). U upravi društva su bile, “upravnica opremišta” Hermina grofica Jelačić -Christalnigg, “pjenezničarka” Teofila Helm, tajnica Kornelija Schwechler, savjetnice: Ema Mixich, Lujza Balbi, Franjica Pecharc i Marija Molnar. Članovi društva su većinom bile žene, neke vrlo utjecajne u javnom životu grada Zagreba ali nisu izostajali ni muškarci. Tako je prvi ravnatelj društva bio Andrija Jagatić.

Porkovitelji Društva su uvijek bili zagrebački nadbiskupi, među prvima kardinal nadbiskup Juraj Haulik i poslije njega njegovi nasljednici koji su brižno pratili rad Društva i sudjelovali u njegovim pothvatima. O 60. godišnjici društva nadbiskup Antun Bauer izdao je posebnu okružnicu o radu Društva sveudiljnog klanjanja i preporučio njegov rad svim župama u nadbiskupiji. Posljednji pokrovitelj bio je nadbiskup Alojzije Stepinac koji je u svibnju 1939. posjetio dom koji je još bio u gradnji i potpomogao njegovu gradnju. Nadbiskup Stepinac otvorio je 1. listopada 1943. godine poslije svete mise prvi dan sveudiljnog klanjanja u novootvorenoj kapeli “Corpsu Domini”, koja je bila dio doma Društva, koji se nazivao “Dom Božje providnosti”. Kapela “Corpus Domini” je posevećena 20. srpnja 1941. godine a sagrađena je na jubilarni spomen 1300. godišnjice prvih veza hrvatskog naroda sa Svetom Stolicom. Kao pokrovitelj Društva nadbiskup A. Stepinac iste 1943. godine uputio je okružnicu svećenstvu i pozvao ga na adoraciju u novootvorenu kapelu “Corpus Domini” i da sudjeluje u aktivnostima društva. Te godine svaki tjedan je dolazilo na adoraciju oko 800 osoba.

Svrha “Društva sveudiljnog klanjanja”

Svraha društva je: Klanjanje presvetom oltarskom Otajstvu. Društvo nastoji promicati štovanje presvetog Otasjtva, članovi društva nastoje osobno upoznati Isusa Krista i zavoljeti ga, klanjati mu se i zadovoljiti za uvrede koje mu se nanose svakodnevno. Klanjanje ne prestaje nikada jer članovi društva imaju određene sate klanjanja. Uz ovu duboko religioznu svrhu društvo ima i karitativnu svrhu da potpomaže siromašne crkve misnim ruhom i ostalim sredstvima koji se upotrebljavaju kod Svete mise i bogoslužnih čina. Članovi društva, a većinom su to katoličke žene, na taj način sudjeluju u prikazivanju euharistijske žrtve.

Pravila “Društva sveudiljnog klanjanja”

Svaki član Društva klanja se jedamput po jedan sat svakog mjeseca presvetom Otajstvu, a za tu pobožnost odabire sam sebi dan i sat. U tu svrhu dan računa od šest sati ujutro do 18 sati navečer, za noćno klanjanje od 18 sati navečer do šest sati ujutro. Revnosti se članova preporučuje da odaberu noćne sate ako im dopuštaju okolnosti. Uz sve satove su povezane posebne povalstice. Članovi društva posebno gaje pobožnost prema presvetom Srcu Isusovu, koje tako čudnovato prebiva među nama u presvetom Otajstvu, zatim prema muci Isusovoj, kojoj je sveudiljna uspomena presveto Otajstvo.

Dužnost je članova društva da sami iskazuju dostojno čast i ljubav svome Bogu, Otkupitelju i Sucu, gdjegod se pokazuje u presvetom Otajstvu, npr. kad svećenik nosi Popudbinu bolesnicima, u procesiji, i sl., te da riječju i primjerom i druge na isto štovanje i ljubav potiču.

Stoga se osobito preporučuje članovima, da revno i pobožno prisustvuju štovanju presvetog Otajstva gdje je javno izloženo, npr., Veliku subotu, na Tijelovo i sl.

Druga je svrha Društva sabiranje dobrovoljnih darova i godišnji prinos za potporu siromašnih crkava i u ratu stradalih crkava, za nabavku misnog ruha i ostalih sredstava koja su potrebna za slavljenje Euharistije i bogoslužnih čina.

Da društvo osigura stalan dohodak, plaća svaki član na godinu određenu svotu novca (prije je bila jedna kruna, danas može biti 30 kuna) u korist siromašnim crkvama. Ako je to previsok prinos, uplaćuje se još manje (nekad 24 filira - možda 10 kuna).

Izvanredne doprinose, ostavštine i darove Društvo prima zahvalno, upotrebljava po želji darovatelja i moli se za njih.

Prestanak rada “Društva sveudiljnog klanjanja”

U “Kronici Doma Božje providnosti 1943-1945” stoji da je 8. svibnja “današnjim danom prekinuta adoracija u kapelici do daljnjega prema narađenju preuzvišenog biskupa J. Lacha”. U istoj Kronici piše da je adoracija opet započela 14. kolovoza 1945. godine, koja je započela noćnim klanjanjem i trajala sve do četiri sata u jutro.

U petak 26. listopada 1945., piše u “Kronici”, bili su određeni za klanjanje članovi “Društva sveudiljnog klanjanja” koji su bili u malome broju”. Dan poslije trebale su doći “Križarice” koje nisu došle”. Kako se vidi nastupila su teška vremena komunističke strahovalde koja je sve zabranjivala, pa je zabranila i djelovanje “Društva sveudiljnog klanjanja”. Kapela je bila u sastavu Župe sv. Marka Križevčanina, o kojoj je župnik i nadalje vodio pastoralnu brigu.

Sestre od Pohođenja Marijina preuzimaju brigu o kapeli i klanjanju u njoj 1. rujna 1947. One dolaze iz Ljubljane, a zapravo prije toga iz samostana Hallea kraj Innsbrucka u Austriji. U prvoj grupi sestara bila je sestra Karolina Marija Melissari, Talijanka, a s njome dvije sestre Slovenke i jedna sestra Austrijanka. U kapeli “Corpus Domini” pastoralno su djelovali razni svećenici dok nije 1950. došao vlč. Vladimir Labudić, koji je ovdje pastoralno radio do svoje smrti, tj. do lipnja 1986. godine.

I danas se može obnoviti Društvo sveudiljnog klanjanja u duhu iznesenih pravila koja se mogu prilagoditi našemu vremenu. Poželjno je nastaviti dnevnu adoraciju Presvetome još intenzivnije u duhu Društva koje i danas djeluje u svijetu. Pozivamo sve zainteresirane za obnovu adoracije u duhu Društva da se prijave Rektoru kapele na postavljenu e-mail adresu na stranici "Kontakti".

Sveta misa
radnim danom u 6,30 sati
nedjeljom i blagdanom u 9 i 17 sati

Euharistijsko klanjanje
svaki dan od 7 do 17 sati

Molitva svete krunice i blagoslov
svaki dan u 16,30 sati

Plan adoracije i nakane
Liturgijski kalendar

Copyright © 2017 Corpus Domini. Sva prava zadržana.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).