"Dom Božje providnosti" i naselje Gradske kuće na Trešnjevci

Kuća “Dom Božje Providnosti” i u njoj kapela “Corpus Domini” nalazi se u zagrebačkoj gradskoj radničkoj četvrti Trešnjevka, dio tog naselja naziva se “Gradske kuće” na Selskoj cesti. Naselje Trešnjevka prvotno su naseljavali doseljenici iz Zagorja, Prigorja, Like, Dalmacije, Bosne, Hercegovine, Slavonije. Kao radnici radili su u obližnjim tvornicama. U tom susretištu Hrvata ih svih krajeva ondašnje Hrvatske, stvorili su jedan osebujan mentalitet, koje bio i konzervativan ali i sklon komunističkim idejama. Često puta su komunisti nazivali to naselje da je “crvena Trešnjevka”.

Kad su Talijani pripojili Istru i Rijeku Italiji, nastao je žestok progon Hrvata i svega hrvatskog. Mnogi su se morali odreći svoga prezimena ili ga mijenjati u talijanizirano prezime, kao na primjer Ilić u Ilich, Ivanović u Ivanovich. Mnogi Hrvati su se radije iseljavali nego su pristali na takvo nasilno odnarođivanje. Mnogi su potražili sklonište u Zagrebu. I tadašnje Poglavarstvo grada Zagreba 1928. do 1930. godine dalo je sagraditi niz obiteljskih kuća u koje su smješteni prognani Hrvati iz Istre. Te su kuće nazvane “gradske kuće” na Selskoj cesti, ili “istarsko naselje” a ulica u koje su tada formirane dobile su nazive iz Istre: Mošćenička ulica i Veprinačka ulica. Na strani svake ulice bilo je po osam kuća, a između njih je stajao prostran zeleni park. U kućama visokim prizemnicama bilo je po šest stanova, a svaki stan po 27 m2. Stan je bila s štednjakom, i najnužnijim prostorom za stanovanje, bez kupatila. Svi stanovi su imali zajedničku praonicu za rublje i zajednička kupatila u posebnoj zgradi.

U tom naselju je živjelo oko 80 obitelji, istarskih izbjeglica.

S ostalim stanovnicima imali su zajednički “Pučki dom”, koji je bio društveni dom i smještaj različitih društava. Tako su se u tom domu našli: Vatrogasno društvo, društvo “Samopomoći”, pjevačko društvo “Trešnjevak”, Hrvatska grana I. I II., Trešnjevačka glazba, Hrvatski skauti, Mandolinističko društvo.

Istarske izbjeglice su živjele u tom naselju sve do 1945. godine, a poslije su se postupno vraćali u Istru ili su tražili komotniji smještaju u gradu Zagrebu.

Uz zgradu “Pučkog doma” podignulo je “Društvo sveudiljnog klanjanja” svoju zgradu, “Dom Božje Providnosti” u kojoj izgrađena kapela “Corpus Domini”. “Dom Božje Providnosti” je, prema zamisli nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca, trebao biti duhovni centar za žensku mladež. U njemu je bilo smješteno oko 60 djevojaka različita uzrasta, a iz naselja su dolazile djevojčice i djevojke na susrete, zabavu i pouku. Dom su vodili članovi Društva sveudiljnog klanjanja, a duhovni vođa je bio tada mladi biskup, Josip Lach, pomoćni zagrebački biskup, koji je vodio posebnu brigu oko doma.