ČESTITKA ZA BOŽIĆ - OTVORENJE SINODE

Detalji

Objavljeno Subota, 24 Prosinac 2016 09:25

BOŽIĆNI HOD U NOVOSTI ŽIVOTA

Božićna poruka zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića

Svetkovina  Rođenja Gospodinova može se razumjeti samo ako se pođe od prvog pokreta, iskoraka Božje ljubavi prema čovjeku, od Boga koji je ganut ljudskom nesrećom iz ljubavi pronašao lik čovjekovoj isključenosti iz zajedništva s Bogom. Božić je neizreciovo otajstvo boćjeg smilovanja i ljudske radosti koja pokreće ljude prema dobru.

1. Sretan Božić želim svim Kristovim vjernicama i vjernicima te svim ljudima dobre volje. Sretan Božić želim vama, draga braćo i sestre Crkve zagrebačke, do kojih ova božićna poruka dolazi zauzetošću vašega župnika i njegovih pomoćnika, koji vas ovih dana pohađaju noseći božićni blagoslov vašim obiteljima, vašim domovima. Božić nam svima poručuje: Rođenjem Isusa u Betlehemu Božja budućnost kuca na vrata našega srca, i to radi našega dobra. Najrazličitiji su načini na koje Božja budućnost kuca na vrata Crkve, obitelji, svakoga čovjeka. Stoga pozivam sve da se približimo novorođenomu Djetetu da bismo zajedno zapjevali dragu nam hrvatsku božićnu pjesmu Svim na zemlji mir, veselje.

Dođite svi, zajedno sa svojim dragima, pozovite i one koji su daleko, nezainteresirani, obeshrabreni. Donesite sa sobom svoje brige, nade, trpljenja, radosti, svoje odluke, jer zbog vas je došao Isus, zbog vas takvih kakvi jeste, takvih kakvi se nadate, patite i ljubite. Bog ne samo da ljubi čovjeka, nego ga i trpi. Bog je dobar, dobrostiv, istinit, daleko od srdžbe, jer Bog jedini jest dobar. Novorođeni Isus je Emanuel, Bog s nama, Onaj koji poznaje sve čovjekove želje, nade, strahove i teškoće. "On je preuzeo na sebe našu krhkost, našu patnju, naše tjeskobe, naše želje i naša ograničenja. Poruka koju su svi očekivali, ono što su svi tražili u dubini vlastite duše, nije bilo drugo nego Božja nježnost: Bog koji nas gleda očima punim ljubavi, koji prihvaća našu bijedu, Bog zaljubljen u našu malenost" (papa Franjo, misa polnoćka, 2014.).

Božićna se radost naviješta: Isus je došao zbog tebe jer te ljubi i poziva na novost života. Novost je to koja se treba ponavljati. Svećenici je nose u vaše domove. Biskupskom ljubavlju, posebno ovih dana, pratim naše požrtvovne svećenike koji se velikodušno posvećuju crkvenomu služenju, ponekad iznad vlastitih snaga. Svećenikov hod o Božiću, prigodom blagoslova obitelji od kuće do kuće, od stana do stana, nije neko privatno nastojanje, nego vjerski pohod koji obnavlja pripadnost Crkvi i naše zajedništvo u njoj. Iskustvo pokazuje da se svećenika dočekuje s radošću i u zajedništvu obitelji. Čak i oni vjernici koji nisu redoviti sudionici liturgijskih slavlja i župnoga života u tim prigodama nalaze posebno značenje i obnovu svoga vjerničkoga osjećaja.

U Isusu Kristu objavio se život

2. Božić daje uvijek novu snagu čovjeku jer nas pohađa Bog u Isusu rođenom u Betlehemu. Božić je sav u pokretu i potiče na kretanje, i to ne bilo kakvo, nego ono koje vodi u zajedništvo s Bogom, u zajedništvo života koji se objavio u Isusu Kristu. To zajedništvo privlači novošću koja dolazi od Boga. Bog pokreće svijet, ali i srca ljudi. Bog daje život i nikoga ne ostavlja ravnodušnim, poštujući dar ljudske slobode. Upravo svojom slobodom i grijehom čovjek je sebe odvojio od Boga i zatvorio si pristup k sreći. Događaj spasenja po utjelovljenju Sina Božjega očituje se kao vraćanje čovjeka u radost i kao hod u zajedništvu Boga i čovjeka.

Svetkovina Rođenja Gospodinova može se razumjeti samo ako se pođe od prvoga pokreta, iskoraka Božje ljubavi prema čovjeku, od Boga koji je ganut ljudskom nesrećom iz ljubavi pronašao lijek čovjekovoj isključenosti iz zajedništva s Bogom. Božić je neizrecivo otajstvo Božjega smilovanja i ljudske radosti koja pokreće ljude prema dobru.

Dugo iščekivanje u čežnji za srećom, navještaji proroka počinju se ispunjavati objavom da je Bog poslao anđela Gabrijela nazaretskoj Djevici. Na početku je Ljubav koja šalje Duha Svetoga i Marijino prihvaćanje Božje volje u njezinu odgovoru: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! (Lk 1, 38). To je odgovor koji je čovječanstvu vratio nadu. Bog ulazi na neizreciv način u ljudsku povijest, u čovjekov svakidašnji život.

Nakon Božjega traženja zajedništva s čovjekom započinju novi pokreti i susreti. Marija pohađa Elizabetu te se u radosti dviju majki koje su začele nove živote, vjerujući i pouzdajući se u Božju volju, zrcali predivan ulazak Boga u svijet i očituje otajstvo Života. Život privlači život i daruje životnost. Na radosnu vijest o Isusovu rođenju pokreću se pastiri, dolaze mudraci. Susret mudraca s Isusom mijenja ne samo njihov put, nego i svrhu puta. Ti pokreti i susreti zajedništva Boga i čovjeka, koji teže k ostvarivanju dobra, redaju se sve do danas. Koliko predivnih putova, znakovitih gibanja, od najskrovitijih titraja ljubavi u tišini srca i savjesti do razigranosti svemira koji objavljuje smisao svoga postojanja u Stvoriteljevoj providnosti!

Sinoda – odgovor  Crkve na Božju inicijativu

3. Draga braćo i sestre, ovogodišnje je došašće za našu Nadbiskupiju uistinu bilo posebno. Priprema za slavlje svetkovine Božića u sebi ima utkano iskustvo početka zasjedanja Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. Zahvalan sam Bogu za tu milost, za vjerničku zauzetost i za zajedništvo koje smo živjeli tijekom otvaranja Sinode i njenoga prvoga zasjedanja.

Vjerujem da dijelim iskustvo i ostalih članova Božjega naroda kada kažem da se u tom događaju, kako u katedrali na otvaranju Sinode tako i u dvorani zasjedanja, osjetila ljepota zajedništva Duha Svetoga i radost pripadanja Crkvi. Očitovala se posebnost ozračja sigurnosti i mira u vjeri, ispunjena kršćanskom nadom iščekivanja te spremnošću sudionika da ulože svoje znanje, vrijeme i sposobnosti za dobro bližnjih. Zauzeto, otvoreno i hrabro sudjelovanje, kako zaređenih službenika i osoba posvećenoga života tako i vjernika laika, brojni interventi, korisni prijedlozi za obnovljeno djelo evangelizacije i katehizacije radost su naše Crkve zagrebačke.

Naše sinodsko geslo: "Hodimo u novosti života" (Rim 6,4) nalazi svoje nadahnuće u otajstvu Božjega dolaska na svijet Rođenjem Isusa Krista. Božić privlači novošću i pokreće život koji se objavio i ostao prisutan u Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. Sinoda želi biti odgovor Crkve na Božju inicijativu u zajedništvu rođenom u božićnoj novosti života. Sinoda je Crkva u hodu što ga potiče Duh Sveti. Sinoda je gibanje i susretanje, osluškivanje i prepoznavanje, zajedničko djelovanje koje teži prema dobru i prema Božjemu kraljevstvu.

Svaki Božji poziv jednako dragocjen

4. Na svetkovinu Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 2016. godine, otvaranjem Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije započeli smo godinu Sinode 2016./2017. Prvo zasjedanje Sinode, 9. i 10. prosinca 2016. godine, posvetili smo navještaju Riječi Božje, evangelizaciji, župnoj katehezi i vjeronauku u školi. Bez darovane Božje riječi, bez ulaska neba u naše zemaljske živote, čovjek ostaje zarobljenikom bez izvorišta i cilja. Bez Božje riječi i njezine snage čovjek ostaje osamljen i sputan.

Sljedeće, drugo zasjedanje Sinode (24. i 25. veljače 2017.) pozornost će usmjeriti na slavljenje otajstava, sakramenata Kristove prisutnosti, kao i na naše udioništvo u spasenju koje također nastaje iz oduševljenja i potrebe za zajedništvom. Treće zasjedanje Sinode (31. ožujka i 1. travnja 2017.) raspravljat će pitanja našega zajedničkoga doma Crkve zagrebačke, ustroja Nadbiskupije, poziva i poslanja naših župa, obitelji, zaređenih službenika, posvećenih osoba i vjernika laika. Svaki je Božji poziv jednako dragocjen, ali živi se u zajedništvu i plodonosan je samo u Kristovoj novosti.

Nakon pogleda unutar Crkve, četvrto zasjedanje Sinode (6. i 7. listopada 2017.) obuhvatit će spektar tema koje se odnose na prisutnost Crkve zagrebačke u hrvatskom društvu, vodeći brigu o promicanju jedinstva među kršćanima, o međureligijskom dijalogu, te posebno o prisutnosti Crkve u svim područjima života pomoću karitativnoga i socijalnoga djelovanja, sa sviješću o njezinoj ucijepljenosti u kulturu, znanost, umjetnost, medije, te s posebnom osjetljivošću prema odgojno-obrazovnoj zadaći.

Zadnje, peto zasjedanje Sinode predviđeno je za kraj mjeseca studenoga 2017. godine (24. i 25. studenoga 2017.), a svečani završetak Sinode proslavit ćemo na svetkovinu Krista Kralja (nedjelja, 26. studenoga 2017.). Time se zaokružuje sinodski hod pod zaštitom blaženoga Alojzija Stepinca, koji smo započeli s Presvetom Bogorodicom Marijom u ovom adventskom početku, a završit ćemo ga u radosnom i poniznom klanjanju Isusu Kristu Kralju svega stvorenja.

Potrebni su glasnici dobra, povjerenja, dobrih ideja

5. Braćo i sestre, Božić se istinski slavi onda kada se Krist rađa u nama, kada nam srce preobražava da životom častimo Boga i klanjamo mu se u svim okolnostima života. Isus je najizvrsniji dar koji se može stvarno primiti samo tako da se postane darom za druge. Zato darovi što su ih u svom poklonstvu Isusu donijeli mudraci i danas govore jednakom novošću. Pozvani smo uočiti i radovati se darovima: ljudi koji su preporođeni u susretu s Bogom i koji naviještaju njegovo gospodstvo; ljudi koji šire miomiris molitve i koji znaju držati upaljeno svjetlo Duha Svetoga; ljudi koji poput smirne trpe u Isusovoj šutnji i žive kao blagi oblog na ranama patnika, liječeći Riječju života.

Kao dar shvaćamo i Drugu sinodu Zagrebačke nadbiskupije. Osim što je ona iznimno iskustvo obnove naše crkvenosti, željeli bismo da postane i sredstvom uspostave novoga zajedništva i povezanosti na svim razinama naše Nadbiskupije, da uspije stvarati zajedništvo radosti i onda kada se nađemo u teškoćama. Na taj će način ono što je izgledalo poznato i uhodano zadobiti novu snagu. Preduvjet za to ostaje otvorenost Duhu koja nije svodiva na zemaljsko, na materijalno i na sebičnost. Novost života u zajedništvu koje živi vjernik odnosi se na svako iskustvo: u obiteljima, u odnosu s rodbinom i prijateljima, u poslovnim planovima i mukama, u brizi za društvena pitanja, u domoljublju.

Dragi vjernici, najviše vam želim tu Kristovu novost, da životne brige ne budu preteške za prepoznavanje dobroga i lijepoga u našoj sredini. U nas se po javnim informacijama prečesto naglašavaju samo loše stvari. Ma koliko pojedinosti i bile točne, time se ne predočava cjelovita slika stvarnosti, a potiče se samo beznađe i nezadovoljstvo. Nasuprot takvim tendencijama potrebni su nam danas više nego ikada glasnici dobra, povjerenja, novih vizija, ostvarivih mogućnosti i uspjeha u hrvatskom društvu.

Božić nam poručuje: onda kada ste pritisnuti prema zemlji, možete vidjeti Dijete u jaslama; kada podignete pogled, u toj novosti susrećete otvoreno nebo; kada ste umorni, uz vas su ljudi koji vide svjetlo; kada zastanete, poklonite se Bogu i s mudracima prinesite dar.

Djeco, majke i otčevi, djedovi i bake, bolesnici i starije osobe, hrvatski branitelji, mladići i djevojke; umorni i tužni, nesigurni i razočarani, izbjeglice i prognanici, jaki i oduševljeni, svi smo dio Crkve kojoj je darovan hod u novosti života.

Bogu neka je slava, a svima vama: čestit Božić te darovima ljubavi i blagoslova ispunjena nova 2017. godina!

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić

U Zagrebu, o Božiću 2016. godine.

Izvor: Glas Koncila, 52-53, 2016, sttr. 3 

* * * * * *

SVEČANO OTVORENA

DRUGA SINODA ZAGREBAČKE NADBISKUPIJE

Homilija kardinala Josipa Bozanića, Zagreb, katedrala, 8. prosinca 2016.

Liturgijska čitanja: Post 3,9-15.20; Ef 1,3-6.11-12; Lk 1,26-38

Draga braćo i sestre u Kristovoj novosti života!

1. Dok su nam misli i srce usmjereni prema zasjedanju Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, slušali smo Božju riječ o čudesnome Božjem djelu, imajući pred sobom Marijin život i otajstvo Crkve, u kojemu i mi živimo svoju vjeru i nosimo iskustva pripadnosti Katoličkoj Crkvi.

Slavlje Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije omogućuje nam doživjeti istinu da je Marija naše susretište s Božjom Riječju, jer ona je postala domom te Riječi. Božjom providnošću i snagom Duha Svetoga Djevica iz Nazareta postala je Majkom Sina Božjega, Vječne Riječi. U Djevicu se ugledamo na početku naših sinodskih zasjedanja koja započinju razmatranjem otajstva objavljene, naviještane i življene Božje Riječi.

U tome nam pomažu odlomci iz Knjige Postanka, iz Poslanice Efežanima, iz Evanđelja po Luki, koje smo upravo čuli, a koji nam objavljuju otajstvo Božje ljubavi i milosrđa.

2. Veličina današnje svetkovine nalazi se upravo u tome što iz povijesti grijeha, iz povijesti ljudskoga udaljavanja od Boga, po Mariji ne izrasta osuda, nego povijest spasenja, povijest Božje sućuti, njegove blizine kojoj je punina u Isusu Kristu. Božji odgovor na postupak zloporabe dara slobode prvih ljudi nije osuda, nije prokletstvo kojim bi Bog udario ljudski rod, nego obećanje.

Braćo i sestre, ovo je svetkovina milosnoga početka, Božjeg obećanja da će upravo Djevica iz Nazareta biti Majka svima živima. To Božje obećanje početak je neprijateljstva između ljudskoga roda i zla, početak nastanka novog naraštaja, spašenoga po Mariji, Novoj Evi, koja je slika Crkve.

U svakome od triju čitanja osjeća se prisutnost Božje milosti koja traži čovjeka i kojoj je stalo do ljudske sreće. Nakon prijevare i počinjenoga grijeha, Bog traži čovjeka. U svome pitanju Adamu: Gdje si? Bog nam objavljuje da početak ljudske povijesti nije udaljavanje čovjeka od Boga, nego čovjekovo zajedništvo s Bogom, te da je i konačni cilj ljudskoga života u Bogu. U Božjemu govoru o neprijateljstvu između žene i zmije osjeća se briga za čovjekov život i potreba milosti koja preobražava i preporađa na novi život, koja liječi čovjekov odnos s Bogom. Bog nas i danas pita: Čovječje, gdje si? Kršćani, gdje ste? Ne čini li se toliko puta da nas je mnogo, a onda kada nas treba, nismo na svome mjestu!

3. U drugome se čitanju susrećemo s himnom koji su pjevali prvi kršćani u liturgijskim slavljima, a prenosi ga sveti Pavao u svojoj Poslanici Efežanima. Taj je himan prožet blagoslovom, milošću i nadom. Svi smo pozvani, svi smo zahvaćeni milošću, "zamilovani u Ljubljenome", da bismo bili "sveti i bez mane" pred Bogom. I u nama je – snagom Kristove milosti – grijeh pobijeđen, što se u potpunosti ostvarilo u Mariji. Konačnost ljudskoga roda, dakle, nije propast, nego blagoslov i radost bez kraja, jer nas je Bog u svome Sinu ispunio svakim darom svoje milosti.

I dok je Adam bježao od Božjega pogleda i pitanja, Marija, iznenađena veličinom dara, pita: Kako će to biti? Ona svojom nesebičnošću traži Gospodina. Marija, začeta bez grijeha, očituje snagu vjere žene predane Božjoj volji. Jer, snažniji je Marijin odgovor "Evo službenice Gospodnje", nego Adamov strah i skrivanje. Adam se muči dati bilo kakav odgovor Bogu, a i onda kada odgovara, ne izlazi iz svoje skrivenosti.

4. Draga braćo i sestre, nazidana na Marijinoj vjeri i vjeri apostola, Crkva je pozvana odgovoriti Bogu, pouzdati se u njega i predati se njegovoj volji. Sinoda je takav hod u otvorenosti srca; hod koji prepoznaje Božje darove i njegov poziv te pokušava izvršiti ono što nam je povjereno kao Crkvi zagrebačkoj, znajući da bez Božje pomoći ne možemo učiniti ništa što je dobro.

Osim razgovora s Bogom u otvorenosti srca, Marija nas uči kako biti jak, ne optužujući druge, ne skrivajući se i ne prebacujući odgovornost na druge kao što to čini Adam. Marija svojim odgovorom prihvaća odgovornost majčinstva koje izgleda nemogućim. Marijina snaga vezana je uz prepoznavanje i prihvaćanje Božjega dara. Ona prihvaća graditi svoj život na naizgled izvanjskoj krhkosti riječi anđela, ali nutarnjim pouzdanjem u čvrstoću Božjega obećanja koje ostaje zauvijek. To je poruka koja trajno struji sa Stepinčeva groba na kojem stoji uklesano njegovo biskupsko geslo: "U tebe se, Gospodine, uzdam!".

Temelji života s Bogom nalaze se u Isusovoj snazi koja jest u: poniznosti, darovanosti, raspoloživosti, prihvaćanju i služenju. Sve to lako prepoznajemo u Mariji, a po njoj i u otajstvu Crkve.

5. Dragi vjernici, najbitnije je, poput Marije, svoj život osloniti na Božju Riječ, ma kako krhkom i slabom na izvan izgledala. Svemoćni Bog povjerava nam se u jednostavnosti riječi, povjerava se slabosti ljudskoga tijela, da bi iz te slabosti nastala nerazoriva snaga, sposobna oduprijeti se zlu i pobijediti ga. Svako dobro, svaka nesebičnost i svako djelo ljubavi, ma kako se činilo neznatnim, u sebi ima tu snagu.

Anđeo govori Mariji: Raduj se! Gospodin je s tobom! Tu riječ Marija nosi svojoj rođakinji Elizabeti. To je poslanje Crkve prenositeljice Božje riječi. Ono što je meni rekao Bog; ono što sam doživio u susretu s Gospodinom, dajem drugima, uvijek, a naročito u teškim trenutcima, te u velikim pitanjima i nadama ponavljam: Gospodin je s tobom.

Svetost Crkve vidljiva je onda kada je sposobna pred bilo kojom potrebom po svojim članovima reći: Ja sam s tobom, jer je Gospodin s nama. To Božje obećanje sigurnost je Božje prisutnosti, blizine, pratnje i blagoslova.

6. Svetkovina Bezgrješne stavlja, ne samo na početak, nego u prvi plan i na završetak, otajstvo Života. To otajstvo života nalazi se i pred nama, pred Crkvom zagrebačkom, zbog čega smo cijeli višegodišnji događaj Sinode stavili pod geslo: Hodimo u novosti života. Na završni dio toga puta, koji se sastoji od naših zasjedanja, želimo poći zajedno s Marijom koja nas ne prestaje pratiti, koja hoda s nama.

Marija je naš uzor ponajprije zbog toga što nam pomaže biti s Bogom, ne odvajati se od njega. Ona je moćna protiv zla, jer je predana Bogu i traži njegovu volju. Marija je sudionica Muke i Uskrsnuća, osjetljiva za tuđu bol i potrebe bližnjih. Ona nam pokazuje put radosti, jer prepoznaje i darove i ispunjenje obećanja.

Nazvana je 'Kći Sionska', viđena je kao Jeruzalem koji je došao do svoga cilja, ispunjen svjetlom i Božjom prisutnošću. Kao što je Anđeo njoj rekao: Raduj se, Marijo!, tako Ona nama večeras govori: Raduj se, Crkvo zagrebačka! Otkrij darove u svome zajedništvu, u ljudima koji žive otajstvo Života! Raduj se, Crkvo zagrebačka, u katoličkim obiteljima koje su predane nadi u život! Raduj se, Crkvo zagrebačka, što pripadaš Onome koji je k nama došao od Boga da mi život imamo, u izobilju da ga imamo (usp. Iv 10,10)! Raduj se, Crkvo, svjetlu vjere, nade i ljubavi! Raduj se Duhu koji ti pokazuje da je moguće i ono što se čini nemogućim…

Marija nas kao Crkvu uči čitati povijest, razumijevati događaje, čuvati ih u svome srcu i povezivati darovima milosti. Ona na svijet donosi Isusa koji je Ključ povijesti. Njemu je dano "Davidovo prijestolje" kao simbol moći, da bi zemaljsku moć koja često u Bogu vidi protivnika, zamijenio služenjem. I nama, svojoj Crkvi, rekao je: "Ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje" (Lk 22, 27). Samo se služenjem dolazi do susreta s Božjom mudrošću, što nam je naša nebeska Majka ostavila kao zalog, nazvavši sebe Službenicom Gospodnjom.

7. Draga braćo i sestre, kako ne biti radostan u ovakvome zajedništvu, u Crkvi koja se očituje u milosti, koja se odražava u ljepoti Blažene Djevice Marije! Crkva je zajedništvo ispunjeno poštivanjem otajstva Života. U Crkvi se sakramentalno obnavlja sklad između Boga i čovjeka, i to uviđanjem ljudske slabosti i grješnosti, odricanjem od zla i trajnom nesebičnom borbom protiv grijeha te prihvaćanjem Božjeg milosrđa koje dokida tjeskobu i strah.

Dok vas gledam, sabrane zajedno iz raznih dijelova života naše Nadbiskupije, iz župa svakoga dekanata, iz redovničkih zajednica, iz naših ustanova i pastoralnih stvarnosti, zahvaljujem Bogu za vas i za dar događaja Sinode. Svaki i svaka od vas je odgovor milosti u onome što činite i u onome što predstavljate. Vjerujem da će zasjedanja tijekom godine dana još više pridonijeti da svi vjernici otkriju i obnove istinu da je lijepo biti dio Crkve, dio naše Zagrebačke nadbiskupije.

Radujem se u tebi, Crkvo zagrebačka, što smijem kao vjernik i kao nadbiskup s tobom dijeliti Božje darove, ljudska pitanja, pastoralne uspjehe i dvojbe, strepnje povijesti i sigurnu nadu da je Bog s nama u svakome od onih nastojanja koja govore: Evo, Gospodine, tvojih službenika i službenica. Tu, draga braćo i sestre, započinje novost života koju svakom čovjeku Krist želi darovati u slobodi prihvaćanja njegove Riječi i obraćenja.

Radujem se u tebi, Crkvo zagrebačka, jer si svjedočila: svoju privrženost Bogu, pobožnost prema Presvetoj Bogorodici Mariji, snagu ustrajnosti po svojim svetim pastirima, među kojima sjaji lik blaženoga Alojzija Stepinca.

Radujem se u tebi, Crkvo zagrebačka, jer znam da si živa po nadahnućima Duha Svetoga u novim naraštajima.

Radujem se u tebi i s tobom! Amen.

Izvor: IKA, 08.12.2016