Alternative flash content

Requirements

PISMO KARDINALA BOZANIĆA

PISMO KARDINALA BOZANIĆA O POČETKU DRUGE SINODE ZAGREBAČKE NADBISKUPIJE

 

Zagreb, 3. listopada 2016. godine, na 18. obljetnicu proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca

Već je prošlo više od devedeset godina od Prve sinode Zagrebačke nadbiskupije. Radostan sam što nakon višegodišnjih priprava, mogu najaviti početak sinodskih zasjedanja Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije te sve vas, draga braćo i sestre, u ljubavi Krista, Dobroga pastira, pozivam na molitvu za taj iznimno važan događaj za našu nadbiskupijsku Crkvu.

Kada sam na blagdan blaženoga Alojzija Stepinca, 10. veljače 2002. godine, najavio Sinodu, zajedno smo pošli na put koji sada promatramo sa zahvalnošću, jer se tijekom pretpripremno ga i pripremnoga razdoblja očitovala ne samo živost naše Nadbiskupije, nego nam je Gospodin darovao snagu svoga Duha i zauzetost vjernika da smo tijekom proteklih godina, pod okriljem pripreme Sinode, mogli pokrenuti uistinu lijepe inicijative i ostvariti hvalevrijedne pastoralne pomake koji se odražavaju u svim područjima nadbiskupijskoga djelovanja. Zahvalni za te plodove, nalazimo se pred zasjedanjima Sinode, želeći čuvati isti duh poniznosti i gorljivosti za našu nadbiskupijsku obitelj. U tom je razdoblju nastao Radni dokument (Instrumentum laboris) Sinode, koji je objavljen krajem 2015. godine kao temeljni tekst za sinodske rasprave.

Prema odredbama Pravilnika Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije tijekom mjeseca listopada 2016. godine bit će izabrani, a zatim i imenovani članovi Sinode. To će biti nova prigoda za povezivanje raznih nadbiskupijskih stvarnosti, kako bi se uz pomoć delegiranih i imenovanih zastupnika u sinodskim raspravama mogla osjetiti prisutnost cijele Nadbiskupije.

Svečanim euharistijskim slavljem u zagrebačkoj prvostolnici na svetkovinu

Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 2016. godine, bit će otvoreno zasjedanje Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. Na taj ćemo način iz Svete godine milosrđa ući u godinu Sinode. Pozivam biskupe, prezbitere i đakone, redovnike i redovnice te vjernike laike da budu dionici toga molitvenoga početka djela na koje nas potiče Božji Duh, čiju ćemo pomoć zazvati na rad Sinode.

Osim toga, pozivam ponajprije župne zajednice, ali i svakoga pojedinog vjernika i vjernicu, da nakane vezane uz održavanje Sinode uključe u svoje molitve. Neka se u raznim prigodama moli Molitva za Sinodu. Od 1. nedjelje došašća (27. studenoga 2016.) do 4. nedjelje došašća (18. prosinca 2016.) neka se na svim misama s narodom poslije Popričesne molitve moli Molitva za Sinodu.

Također je važno da vjernici nauče pjevati Himan Sinode i da ga cijeloga ili jedan njegov dio vjerničke zajednice pjevaju u raznim prigodama. Vrijedno je na srcu imati istinu da je Sinoda dar Crkvi i slavlje Crkve koja osluškuje Božju riječ i nadahnuća, zahvaljuje i moli, pokreće se u ljubavi i čini dobro, s posebnom brigom za najpotrebnije.

Prvo zasjedanje Sinode bit će u petak i u subotu, 9. i 10. prosinca 2016. godine u našemu Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu. Pred članovima Sinode najprije će se naći tema navještaja Božje riječi, evangelizacije, kateheze i vjeronauka, življenja Radosne vijesti i Objave. Sljedeće godine uslijedit će ostala zasjedanja, s ciljem da se u prvome dijelu 2018. zaključi rad Sinode i objave njezini zaključci.

Sinodu želimo živjeti kao novi zamah Duha, kao obnavljanje i jačanje blizine svih nas vjernika u domu naše Nadbiskupije. Vidimo potrebe u našim životima, potrebe što ih donose nove društvene okolnosti, ali u svemu je najpotrebnija naša privrženost Bogu i naše crkveno zajedništvo.

Bez obzira što će se zasjedanja i sinodske rasprave odvijati u sinodskoj dvorani, događaj Sinode je puno širi od samih zasjedanja i u njega su na razne načine uključeni svi vjernici. Zato je važna povezanost u molitvi, u susretima, praćenju događanja i raspravama koje će voditi prema dobru i prema duhovnoj obnovi naše Nadbiskupije. Sama zasjedanja naše Sinode stavljamo pod moćni zagovor naše nebeske Majke Presvete Bogorodice Marije i blaženoga Alojzija Stepinca, moleći i žarko iščekujući njegovo proglašenje svetim.

U zajedništvu vjere, nade i ljubavi, pozdravlja vas i blagoslivlja vaš nadbiskup kardinal Josip Bozanić

U Zagrebu, iz Nadbiskupskog duhovnog stola, 3. listopada 2016. godine, na 18. obljetnicu proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca.

Izvor:  IKA 11.10.2016

++++

 

 

 

PAPINA PROPOVIJED NA MOLITVENOM BDIJENJU MARIJANSKOG JUBILEJA

 

Sveti Otac je na molitvenom bdijenju u Vatikanu, 8.10. povodom nastupajućeg marijanskog jubileja, u Godini milosrđa, izrekao prigodnu propovijed koju  donosimo u cijelosti:

      

Draga braćo i sestre,

U ovom bdjenju smo, u Marijinu društvu, prošli glavne trenutke Isusova života. Umom i srcem pošli smo do dana ispunjenja Kristove misije u svijetu. Uskrsnuće kao znak krajnje ljubavi Oca, koji sve ponovno izvodi u život i kao anticipacija našega budućeg stanja. Uzašašće kao udio u Očevoj slavi, gdje će čak i naše čovještvo imati povlašteno mjesto. Duhovi, izraz poslanja Crkve u povijesti, sve do kraja vremena, pod vodstvom Duha Svetoga. U posljednja dva otajstva, također, motrili smo Djevicu Mariju u nebeskoj slavi, Ona koju već od prvih stoljeća, zazivamo kao Majku milosrđa.

Molitva krunice je, pod mnogim vidicima, sinteza povijesti Božjega milosrđa koje postaje povijest spasenja za one koji dopuštaju da ih oblikuje milost. Otajstva koja prolaze pred nama su konkretne geste po kojima se u nama razvija Božje djelovanje. Kroz molitvu i meditaciju o Isusovu životu, ponovno pregledavamo njegovo milosrdno lice koje ide ususret svima, u različitim životnim potrebama. Marija nas na tom putu prati, što ukazujući na Sina koji zrači istom Očevom milošću. Ona je stvarno Pokazateljica (Puta), Majka koja pokazuje put koji smo pozvani prijeći kako bismo bili istinski Isusovi učenici. U svakom otajstvu krunice osjećamo da nam je bliže i razmišljamo o Njoj kao o prvoj učenici svoga Sina, koji koja Očevu volju provodi u praksu (Lk 8,19-21).

Molitva krunice nas ne udaljuje od životnih briga; naprotiv, od nas traži da se utjelovimo u povijesti svih dana, kako bismo znali prepoznati znakove Kristove nazočnosti među nama. Svaki put kad motrimo neki trenutak, neko otajstvo Kristova života, pozvani smo prepoznati na koji način Bog ulazi u naš život, kako bismo mu onda iskazali dobrodošlicu i slijedili ga. Otkrivamo time put koji nas vodi naslijedovanju Krista u službi braće. Prihvaćajući i asimilirajući u sebi neke od istaknutih događaja Isusova života, sudjelujemo na Njegovu evangelizacijskom djelu kako bi Kraljevstvo Božje u svijetu raslo i širilo se. Učenici smo, ali i misionari i nositelji Krista, tamo gdje On od nas traži da bude prisutan. Stoga, ne možemo zatomiti dar Njegove prisutnosti u nama. Naprotiv, pozvani smo svima dijeliti Njegovu ljubav, Njegovu nježnost, njegovu dobrotu, njegovo milosrđe. To je radost dijeljenja koja ne preže ni pred čim, jer donosi navještaj oslobođenja i spasenja.

Marija nam omogućuje da razumijemo što to znači biti Kristovi učenici. Ona je oduvijek izabrana da bude Majka; navikla je biti učenicom. Njezin prvi čin bio je stati i slušati Boga. Poslušala je Anđelov navještaj i otvorila svoje srce kako bi prihvatila otajstvo božanskog majčinstva. Slijedila je Isusa, slušajući svaku riječ koja je izlazila iz Njegovih usta (usp Mk 3,31 do 35); sve je to sačuvala u svom srcu (Lk 2,19) i postala živo sjećanje znakova koje je Sin Božji ispunio kako bi pobudio našu vjeru.

Međutim, samo slušanje nije dovoljno. To je svakako prvi korak, ali slušanje se onda treba pretočiti u konkretne čine. Učenik, zapravo, stavlja svoj život u službu Evanđelja. I tako je Marija odmah otišla k Elizabeti da joj pomogne u njezinoj trudnoći (Lk 1,39-56); u Betlehemu je porodila Sina Božjega (usp Lk 2,1-7); u Kani se pobrinula za mladi par (Iv 2,1-11); na Golgoti nije uzmakla od boli, nego je ostala pod Isusovim križem i, po Njegovoj volji, postala je Majkom Crkve (Iv 19,25-27); nakon uskrsnuća, tješila je Apostole okupljene u dvorani Posljednje večere, u iščekivanju Duha Svetoga, koji ih pretvara u hrabre glasnike Evanđelja (Dj 1,14). Kroz cijeli svoj život, Maria ostvarila ono što se traži od Crkve da ispuni u vječnom spomenu na Krista. U njezinoj vjeri, vidimo kako otvoriti vrata srca u poslušnosti prema Bogu; u njezinoj samozataji, otkrivamo koliko nam je biti pozornima na potrebe drugih; u njezinim suzama, nalazimo snagu za tješenje onih koji su u boli. U svakom od tih trenutaka, Marija izražava bogatstvo Božjega milosrđa, koje ide ususret svima, u njihovim svakodnevnim potrebama.

Zazovimo večeras našu nježnu nebesku Majku, s najstarijom molitvom s kojom su joj se kršćani obraćali, naročito u trenucima teškoća i mučeništva. Zazovimo ju sa sigurnošću da ćemo biti utješeni njezinim majčinskim milosrđem, da bi nam Ona - "slavna i blagoslovljena" - mogla biti zaštita, pomoć i blagoslov u svakom danu našeg života:

"Pod tvoju se obranu utječemo, sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena."

Izvor: Radio Vatikan 8.10.2016.

+++

 

 'SAMO ONAJ KOJI ZNA ZAHVALJIVATI, POZNAJE PUNINU RADOSTI'

Papa Franjo je jutros na Trgu svetoga Petra slavio misu povodom Marijanskog jubileja u Godini milosrđa. Naveo je primjer 'desetorice gubavaca', koji Isusu dolaze ususret i traže da ih izliječi: „Isuse, Učitelju, smiluj nam se“. Gospodin im daje obećanje, ali i kuša njihovu vjeru: poslao ih je da se pokažu svećenicima. I dok su bili na putu, gubavci su ozdravili, no – naglašava Papa – „zaboravili su Darovatelja, Oca, koji ih je ozdravio po Isusu, svom Sinu koji je postao čovjekom.“

Ipak, jedan od njih nije zaboravio: Samarijanac, koji je u židovskim očima praktički poganin – kazao je Sveti Otac te dodao kako Samarijancu nije bilo dovoljno što je ozdravio po svojoj vjeri, već je dovršio izlječenje, vrativši se Isusu kako bi mu zahvalio na primljenom daru. „Prepoznao je Isusa kao istinskog Svećenika, koji ga je podigao i spasio; koji ga sada može poslati na put i prihvatiti kao jednog od svojih učenika“, poručio je Papa.

U tom kontekstu Sveti Otac predlaže da se pitamo: „Jesmo li sposobni reći 'hvala'?“ Jesmo li sposobni reći 'hvala' u svojoj obitelji, zajednici, Crkvi? Papa Franjo primjećuje kako često uzimamo sve zdravo za gotovo, pa i Boga! „Lako je pristupiti Gospodinu i zatražiti nešto – naglasio je Papa – ali vratiti mu se i zahvaliti…“ Isus zato i ističe devetoricu nezahvalnih gubavaca: zaboravili su vratiti se i podati slavu Bogu (usp. Lk 17,17-18).

„Na ovaj Jubilejski dan – nastavio je Sveti Otac – pred očima nam je istinski uzor, u kojeg se možemo ugledati: Marija, naša Majka. Nakon što je čula anđelovu poruku, zapjevala je hvalospjev Bogu: 'Veliča duša moja Gospodina…' Zamolimo našu Gospu da nam pomogne prepoznati kako je sve Božji dar te da budemo sposobni za to reći 'hvala'. Uvjeravam vas da će tada naša radost biti potpuna. Samo onaj tko zna zahvaljivati, poznaje puninu radosti.“

Papa je vjernicima poručio kako je potrebna poniznost kako bismo bili sposobni zahvaljivati, a današnje prvo čitanje nam donosi jedan takav primjer – Naaman Sirac, zapovjednik vojske kralja Arama (usp. 2 Kr 5,14-17). Elizej od njega ne traži ništa osim da se okupa u vodama rijeke Jordan. Taj zahtjev je zbunio, čak i razljutio Naamana: 'Je li Bog uistinu Bog ako zahtijeva takve tričarije?' Htio se okrenuti i vratiti natrag, ali je potom ipak pristao i oprao se u vodama Jordana te odmah ozdravio.

Sveti Otac ističe kako je upravo Marijino srce više nego bilo koje drugo ponizno srce, srce sposobno primiti Božje darove. Nju – jednostavnu mladu ženu iz Nazareta, koja nije stanovala u palačama, koja nije činila izvanredne stvari – Bog je izabrao kako bi postao čovjekom. Papa je predložio da se pitamo jesmo li spremni prihvatiti Božje darove ili se radije zatvaramo u sigurnost vlastitih planova.

Papa je na kraju istaknuo da su i Naaman i Samarijanac bili stranci. Smatra da nas upravo stranci – često prezreni i marginalizirani – mogu naučiti hoditi putom kojim Bog od nas želi da hodimo. „I Majka Božja je dugo vremena bila strankinja u Egiptu, daleko od svoje rodbine i prijatelja. Ipak, vjerom je uspjela nadvladati prepreke. Prianjajmo uz tu jednostavnu vjeru Svete Bogomajke; zamolimo je da se uvijek možemo vratiti Isusu i zahvaliti za mnoge darove, koje smo primili po njegovu milosrđu“, poručio je na kraju propovijedi papa Franjo.

Izvor: Radio Vatikan, 9.10.2016. 

PISMO KARDINALA BOZANIĆA O POČETKU DRUGE SINODE ZAGREBAČKE NADBISKUPIJE

 

Zagreb, 3. listopada 2016. godine, na 18. obljetnicu proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca

Već je prošlo više od devedeset godina od Prve sinode Zagrebačke nadbiskupije. Radostan sam što nakon višegodišnjih priprava, mogu najaviti početak sinodskih zasjedanja Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije te sve vas, draga braćo i sestre, u ljubavi Krista, Dobroga pastira, pozivam na molitvu za taj iznimno važan događaj za našu nadbiskupijsku Crkvu.

Kada sam na blagdan blaženoga Alojzija Stepinca, 10. veljače 2002. godine, najavio Sinodu, zajedno smo pošli na put koji sada promatramo sa zahvalnošću, jer se tijekom pretpripremno ga i pripremnoga razdoblja očitovala ne samo živost naše Nadbiskupije, nego nam je Gospodin darovao snagu svoga Duha i zauzetost vjernika da smo tijekom proteklih godina, pod okriljem pripreme Sinode, mogli pokrenuti uistinu lijepe inicijative i ostvariti hvalevrijedne pastoralne pomake koji se odražavaju u svim područjima nadbiskupijskoga djelovanja. Zahvalni za te plodove, nalazimo se pred zasjedanjima Sinode, želeći čuvati isti duh poniznosti i gorljivosti za našu nadbiskupijsku obitelj. U tom je razdoblju nastao Radni dokument (Instrumentum laboris) Sinode, koji je objavljen krajem 2015. godine kao temeljni tekst za sinodske rasprave.

Prema odredbama Pravilnika Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije tijekom mjeseca listopada 2016. godine bit će izabrani, a zatim i imenovani članovi Sinode. To će biti nova prigoda za povezivanje raznih nadbiskupijskih stvarnosti, kako bi se uz pomoć delegiranih i imenovanih zastupnika u sinodskim raspravama mogla osjetiti prisutnost cijele Nadbiskupije.

Svečanim euharistijskim slavljem u zagrebačkoj prvostolnici na svetkovinu

Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 2016. godine, bit će otvoreno zasjedanje Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. Na taj ćemo način iz Svete godine milosrđa ući u godinu Sinode. Pozivam biskupe, prezbitere i đakone, redovnike i redovnice te vjernike laike da budu dionici toga molitvenoga početka djela na koje nas potiče Božji Duh, čiju ćemo pomoć zazvati na rad Sinode.

Osim toga, pozivam ponajprije župne zajednice, ali i svakoga pojedinog vjernika i vjernicu, da nakane vezane uz održavanje Sinode uključe u svoje molitve. Neka se u raznim prigodama moli Molitva za Sinodu. Od 1. nedjelje došašća (27. studenoga 2016.) do 4. nedjelje došašća (18. prosinca 2016.) neka se na svim misama s narodom poslije Popričesne molitve moli Molitva za Sinodu.

Također je važno da vjernici nauče pjevati Himan Sinode i da ga cijeloga ili jedan njegov dio vjerničke zajednice pjevaju u raznim prigodama. Vrijedno je na srcu imati istinu da je Sinoda dar Crkvi i slavlje Crkve koja osluškuje Božju riječ i nadahnuća, zahvaljuje i moli, pokreće se u ljubavi i čini dobro, s posebnom brigom za najpotrebnije.

Prvo zasjedanje Sinode bit će u petak i u subotu, 9. i 10. prosinca 2016. godine u našemu Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu. Pred članovima Sinode najprije će se naći tema navještaja Božje riječi, evangelizacije, kateheze i vjeronauka, življenja Radosne vijesti i Objave. Sljedeće godine uslijedit će ostala zasjedanja, s ciljem da se u prvome dijelu 2018. zaključi rad Sinode i objave njezini zaključci.

Sinodu želimo živjeti kao novi zamah Duha, kao obnavljanje i jačanje blizine svih nas vjernika u domu naše Nadbiskupije. Vidimo potrebe u našim životima, potrebe što ih donose nove društvene okolnosti, ali u svemu je najpotrebnija naša privrženost Bogu i naše crkveno zajedništvo.

Bez obzira što će se zasjedanja i sinodske rasprave odvijati u sinodskoj dvorani, događaj Sinode je puno širi od samih zasjedanja i u njega su na razne načine uključeni svi vjernici. Zato je važna povezanost u molitvi, u susretima, praćenju događanja i raspravama koje će voditi prema dobru i prema duhovnoj obnovi naše Nadbiskupije. Sama zasjedanja naše Sinode stavljamo pod moćni zagovor naše nebeske Majke Presvete Bogorodice Marije i blaženoga Alojzija Stepinca, moleći i žarko iščekujući njegovo proglašenje svetim.

U zajedništvu vjere, nade i ljubavi, pozdravlja vas i blagoslivlja vaš nadbiskup kardinal Josip Bozanić

U Zagrebu, iz Nadbiskupskog duhovnog stola, 3. listopada 2016. godine, na 18. obljetnicu proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca.

Izvor:  IKA 11.10.2016

++++

 

 

 

PAPINA PROPOVIJED NA MOLITVENOM BDIJENJU MARIJANSKOG JUBILEJA

 

Sveti Otac je na molitvenom bdijenju u Vatikanu, 8.10. povodom nastupajućeg marijanskog jubileja, u Godini milosrđa, izrekao prigodnu propovijed koju  donosimo u cijelosti:

      

Draga braćo i sestre,

U ovom bdjenju smo, u Marijinu društvu, prošli glavne trenutke Isusova života. Umom i srcem pošli smo do dana ispunjenja Kristove misije u svijetu. Uskrsnuće kao znak krajnje ljubavi Oca, koji sve ponovno izvodi u život i kao anticipacija našega budućeg stanja. Uzašašće kao udio u Očevoj slavi, gdje će čak i naše čovještvo imati povlašteno mjesto. Duhovi, izraz poslanja Crkve u povijesti, sve do kraja vremena, pod vodstvom Duha Svetoga. U posljednja dva otajstva, također, motrili smo Djevicu Mariju u nebeskoj slavi, Ona koju već od prvih stoljeća, zazivamo kao Majku milosrđa.

Molitva krunice je, pod mnogim vidicima, sinteza povijesti Božjega milosrđa koje postaje povijest spasenja za one koji dopuštaju da ih oblikuje milost. Otajstva koja prolaze pred nama su konkretne geste po kojima se u nama razvija Božje djelovanje. Kroz molitvu i meditaciju o Isusovu životu, ponovno pregledavamo njegovo milosrdno lice koje ide ususret svima, u različitim životnim potrebama. Marija nas na tom putu prati, što ukazujući na Sina koji zrači istom Očevom milošću. Ona je stvarno Pokazateljica (Puta), Majka koja pokazuje put koji smo pozvani prijeći kako bismo bili istinski Isusovi učenici. U svakom otajstvu krunice osjećamo da nam je bliže i razmišljamo o Njoj kao o prvoj učenici svoga Sina, koji koja Očevu volju provodi u praksu (Lk 8,19-21).

Molitva krunice nas ne udaljuje od životnih briga; naprotiv, od nas traži da se utjelovimo u povijesti svih dana, kako bismo znali prepoznati znakove Kristove nazočnosti među nama. Svaki put kad motrimo neki trenutak, neko otajstvo Kristova života, pozvani smo prepoznati na koji način Bog ulazi u naš život, kako bismo mu onda iskazali dobrodošlicu i slijedili ga. Otkrivamo time put koji nas vodi naslijedovanju Krista u službi braće. Prihvaćajući i asimilirajući u sebi neke od istaknutih događaja Isusova života, sudjelujemo na Njegovu evangelizacijskom djelu kako bi Kraljevstvo Božje u svijetu raslo i širilo se. Učenici smo, ali i misionari i nositelji Krista, tamo gdje On od nas traži da bude prisutan. Stoga, ne možemo zatomiti dar Njegove prisutnosti u nama. Naprotiv, pozvani smo svima dijeliti Njegovu ljubav, Njegovu nježnost, njegovu dobrotu, njegovo milosrđe. To je radost dijeljenja koja ne preže ni pred čim, jer donosi navještaj oslobođenja i spasenja.

Marija nam omogućuje da razumijemo što to znači biti Kristovi učenici. Ona je oduvijek izabrana da bude Majka; navikla je biti učenicom. Njezin prvi čin bio je stati i slušati Boga. Poslušala je Anđelov navještaj i otvorila svoje srce kako bi prihvatila otajstvo božanskog majčinstva. Slijedila je Isusa, slušajući svaku riječ koja je izlazila iz Njegovih usta (usp Mk 3,31 do 35); sve je to sačuvala u svom srcu (Lk 2,19) i postala živo sjećanje znakova koje je Sin Božji ispunio kako bi pobudio našu vjeru.

Međutim, samo slušanje nije dovoljno. To je svakako prvi korak, ali slušanje se onda treba pretočiti u konkretne čine. Učenik, zapravo, stavlja svoj život u službu Evanđelja. I tako je Marija odmah otišla k Elizabeti da joj pomogne u njezinoj trudnoći (Lk 1,39-56); u Betlehemu je porodila Sina Božjega (usp Lk 2,1-7); u Kani se pobrinula za mladi par (Iv 2,1-11); na Golgoti nije uzmakla od boli, nego je ostala pod Isusovim križem i, po Njegovoj volji, postala je Majkom Crkve (Iv 19,25-27); nakon uskrsnuća, tješila je Apostole okupljene u dvorani Posljednje večere, u iščekivanju Duha Svetoga, koji ih pretvara u hrabre glasnike Evanđelja (Dj 1,14). Kroz cijeli svoj život, Maria ostvarila ono što se traži od Crkve da ispuni u vječnom spomenu na Krista. U njezinoj vjeri, vidimo kako otvoriti vrata srca u poslušnosti prema Bogu; u njezinoj samozataji, otkrivamo koliko nam je biti pozornima na potrebe drugih; u njezinim suzama, nalazimo snagu za tješenje onih koji su u boli. U svakom od tih trenutaka, Marija izražava bogatstvo Božjega milosrđa, koje ide ususret svima, u njihovim svakodnevnim potrebama.

Zazovimo večeras našu nježnu nebesku Majku, s najstarijom molitvom s kojom su joj se kršćani obraćali, naročito u trenucima teškoća i mučeništva. Zazovimo ju sa sigurnošću da ćemo biti utješeni njezinim majčinskim milosrđem, da bi nam Ona - "slavna i blagoslovljena" - mogla biti zaštita, pomoć i blagoslov u svakom danu našeg života:

"Pod tvoju se obranu utječemo, sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena."

Izvor: Radio Vatikan 8.10.2016.

+++

 

 'SAMO ONAJ KOJI ZNA ZAHVALJIVATI, POZNAJE PUNINU RADOSTI'

Papa Franjo je jutros na Trgu svetoga Petra slavio misu povodom Marijanskog jubileja u Godini milosrđa. Naveo je primjer 'desetorice gubavaca', koji Isusu dolaze ususret i traže da ih izliječi: „Isuse, Učitelju, smiluj nam se“. Gospodin im daje obećanje, ali i kuša njihovu vjeru: poslao ih je da se pokažu svećenicima. I dok su bili na putu, gubavci su ozdravili, no – naglašava Papa – „zaboravili su Darovatelja, Oca, koji ih je ozdravio po Isusu, svom Sinu koji je postao čovjekom.“

Ipak, jedan od njih nije zaboravio: Samarijanac, koji je u židovskim očima praktički poganin – kazao je Sveti Otac te dodao kako Samarijancu nije bilo dovoljno što je ozdravio po svojoj vjeri, već je dovršio izlječenje, vrativši se Isusu kako bi mu zahvalio na primljenom daru. „Prepoznao je Isusa kao istinskog Svećenika, koji ga je podigao i spasio; koji ga sada može poslati na put i prihvatiti kao jednog od svojih učenika“, poručio je Papa.

U tom kontekstu Sveti Otac predlaže da se pitamo: „Jesmo li sposobni reći 'hvala'?“ Jesmo li sposobni reći 'hvala' u svojoj obitelji, zajednici, Crkvi? Papa Franjo primjećuje kako često uzimamo sve zdravo za gotovo, pa i Boga! „Lako je pristupiti Gospodinu i zatražiti nešto – naglasio je Papa – ali vratiti mu se i zahvaliti…“ Isus zato i ističe devetoricu nezahvalnih gubavaca: zaboravili su vratiti se i podati slavu Bogu (usp. Lk 17,17-18).

„Na ovaj Jubilejski dan – nastavio je Sveti Otac – pred očima nam je istinski uzor, u kojeg se možemo ugledati: Marija, naša Majka. Nakon što je čula anđelovu poruku, zapjevala je hvalospjev Bogu: 'Veliča duša moja Gospodina…' Zamolimo našu Gospu da nam pomogne prepoznati kako je sve Božji dar te da budemo sposobni za to reći 'hvala'. Uvjeravam vas da će tada naša radost biti potpuna. Samo onaj tko zna zahvaljivati, poznaje puninu radosti.“

Papa je vjernicima poručio kako je potrebna poniznost kako bismo bili sposobni zahvaljivati, a današnje prvo čitanje nam donosi jedan takav primjer – Naaman Sirac, zapovjednik vojske kralja Arama (usp. 2 Kr 5,14-17). Elizej od njega ne traži ništa osim da se okupa u vodama rijeke Jordan. Taj zahtjev je zbunio, čak i razljutio Naamana: 'Je li Bog uistinu Bog ako zahtijeva takve tričarije?' Htio se okrenuti i vratiti natrag, ali je potom ipak pristao i oprao se u vodama Jordana te odmah ozdravio.

Sveti Otac ističe kako je upravo Marijino srce više nego bilo koje drugo ponizno srce, srce sposobno primiti Božje darove. Nju – jednostavnu mladu ženu iz Nazareta, koja nije stanovala u palačama, koja nije činila izvanredne stvari – Bog je izabrao kako bi postao čovjekom. Papa je predložio da se pitamo jesmo li spremni prihvatiti Božje darove ili se radije zatvaramo u sigurnost vlastitih planova.

Papa je na kraju istaknuo da su i Naaman i Samarijanac bili stranci. Smatra da nas upravo stranci – često prezreni i marginalizirani – mogu naučiti hoditi putom kojim Bog od nas želi da hodimo. „I Majka Božja je dugo vremena bila strankinja u Egiptu, daleko od svoje rodbine i prijatelja. Ipak, vjerom je uspjela nadvladati prepreke. Prianjajmo uz tu jednostavnu vjeru Svete Bogomajke; zamolimo je da se uvijek možemo vratiti Isusu i zahvaliti za mnoge darove, koje smo primili po njegovu milosrđu“, poručio je na kraju propovijedi papa Franjo.

Izvor: Radio Vatikan, 9.10.2016. 

 

arhiva_aktualne_teme

Sveta misa
radnim danom u 6,30 sati
nedjeljom i blagdanom u 9 i 17 sati

Euharistijsko klanjanje
svaki dan od 7 do 17 sati

Molitva svete krunice i blagoslov
svaki dan u 16,30 sati

Plan adoracije i nakane
Liturgijski kalendar

Copyright © 2017 Corpus Domini. Sva prava zadržana.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).