Alternative flash content

Requirements

KORIZMENE PORUKE

POSTAO JE SIROMAŠAN DA NAS OBOGATI SVOJIM SIROMAŠTVOM (USP. 2 KOR 8, 9)

Poruka pape Franje za korizmu 2014.
Draga braćo i sestre, želim vam povodom korizme ponuditi neka korisna razmišljanja za naš osobni i zajednički put obraćenja. Ona se nadahnjuju na riječima svetog Pavla: "Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite" (2 Kor 8, 9). Apostol se obraća kršćanima u Korintu da ih potakne da budu velikodušni u pomaganju vjernicima u Jeruzalemu koji su bili u potrebi. Što te riječi svetoga Pavla govore nama, današnjim kršćanima? Što taj poziv na siromaštvo, na život u siromaštvu u evanđeoskom smislu znači nama danas?

Kristova milost
Prije svega pokazuje način na koji Bog djeluje. Bog se ne objavljuje zaogrnut u svjetovnu moć i bogatstvo, već u slabost i siromaštvo: "Premda bogat, radi vas posta siromašan…". Krist, vječni Božji Sin, jednak u moći i slavi s Ocem, postao je siromašan; sišao je među nas, približio se svakom od nas; ponizio se, "oplijenio se", da u svemu postane sličan nama (usp. Fil 2, 7; Heb 4, 15). Božje je utjelovljenje veliki misterij! Ali razlog za sve to je njegova božanska ljubav, ljubav koja je milost, velikodušnost, želja za blizinom i on ne oklijeva darovati se i žrtvovati se za ljubljena stvorenja. Ljubav, milosrđe znači dijeliti sve s onim koga se ljubi. Ljubav nas čini sličnima, stvara jednakost, ruši zidove i poništava udaljenosti. Bog je to učinio s nama. Isus, naime, "radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio ljudskim srcem. Rođen od Marije Djevice, postao je uistinu jedan od nas, u svemu nama sličan osim u grijehu" (Drugi vat. konc., Past. konst. Gaudium et spes, 22).
Postavši siromašan, Isus nije tražio siromaštvo zbog njega samog, već – kako kaže sveti Pavao – "da se vi njegovim siromaštvom obogatite". To nije igra riječi ili puka fraza. U tome je sažeta Božja logika, logika ljubavi, logika utjelovljenja i križa. Bog nam nije spasenje odaslao s neba, kao milostinju u kojoj se iz čistog altruizma i samilosti daje ono što je suvišno. Kristova ljubav nije takva! Kada Isus silazi u vode Jordana i daje se krstiti od Ivana Krstitelja, ne čini to zato što treba pokoru ili obraćenje; on to čini zato da bude među ljudima koji trebaju oproštenje, među nama grešnicima, i da preuzme na sebe teret naših grijeha. To je put koji je izabrao da nas utješi, da nas oslobodi od naše bijede. Upada u oči da Apostol kaže da smo oslobođeni ne Kristovim bogatstvom, već njegovim siromaštvom. Ipak sveti Pavao poznaje dobro "neistraživo bogatstvo Kristovo" (Ef 3, 8), koji je "baštinik svega" (Heb 1, 2).
Što je dakle to siromaštvo kojim nas Isus oslobađa i obogaćuje? To je upravo način kojim nas ljubi, način na koji nam postaje blizak, baš poput Dobrog Samarijanca koji je bio bližnji onom čovjeku koji je polumrtav ostavljen kraj puta (usp. Lk 10, 25s.). Ono što nam daje pravu slobodu, pravo spasenje i pravu sreću je njegova suosjećajna i nježna ljubav kojom je povezan s nama. Kristovo siromaštvo koje nas obogaćuje je njegovo utjelovljenje, njegovo preuzimanje na sebe naših slabosti i grijeha kao izraz beskrajnog Božjeg milosrđa. Kristovo je siromaštvo najveće bogatstvo: Isusovo je bogatstvo njegovo beskrajno povjerenje u Boga Oca, njegovo stalno pouzdanje u njega, njegova želja da traži uvijek i jedino njegovu volju i njegovu slavu. On je bogat kao što je bogato dijete koje osjeća da je voljeno i koje voli svoje roditelje i ne sumnja ni trenutka u njihovu ljubav i nježnost. Isusovo je bogatstvo to što je Sin; njegov jedinstveni odnos s Ocem je najveći prerogativ toga siromašnog Mesije. Kada nas Isus poziva da uzmemo na sebe njegovo "laki jaram", on nas poziva da se obogatimo tim njegovim "bogatim siromaštvom" i "siromašnim bogatstvom", da dijelimo s njim njegov sinovski i bratski Duh, da postanemo sinovi i kćeri u Sinu, sinovi i kćeri u bratu prvorođencu (usp. Rim 8, 29).
Rečeno je da je jedina žalost ne biti sveti (L. Bloy); mogli bismo također reći da postoji samo jedna prava bijeda: ne živjeti kao Božji sinovi i Kristova braća.
Naše svjedočenje
Mogli bismo misliti da je taj "put" siromaštva bio Isusov put, dok mi, koji dolazimo nakon njega, možemo spasiti svijet odgovarajućim ljudskim sredstvima. Ali to nije tako. U svakom dobu i na svakome mjestu, Bog nastavlja spašavati ljudi i svijet Kristovim siromaštvom, koji čini sebe siromašnim u sakramentima, u svojoj riječi i u svojoj Crkvi, koja je narod siromašnih. Božje bogatstvo ne može prolaziti kroz naše bogatstvo, već uvijek i jedino kroz naše osobno i zajedničko siromaštvo, oživljeno Kristovim duhom.
Po uzoru na našeg Učitelja, pozvani smo boriti se protiv siromaštva naše braće, susretati ih, preuzeti na sebe teret toga siromaštva i konkretno djelovati da ga ublažimo. Bijeda nije isto što i siromaštvo; bijeda je siromaštvo bez vjere, bez solidarnosti, bez nade. Možemo razlikovati tri vrste bijede: materijalnu, moralnu i duhovnu. Materijalna bijeda je ona koju se obično naziva siromaštvom i pogađa one koji žive u uvjetima nedostojnim čovjeka: one koji su lišeni temeljnih prava i osnovnih dobara kao što su hrana, voda, higijenski uvjeti, posao, mogućnost kulturnog razvoja i rasta. Kao odgovor na tu bijedu Crkva nudi svoju pomoć, svoju diakoniju, da izađe ususret potrebama i izliječi one rane koje nagrđuju lice čovječanstva. U siromašnima i posljednjima mi vidimo Kristovo lice; ljubeći i pomažući siromašne ljubimo i služimo Krista. Naši su napori usmjereni također na to da u svijetu prestanu kršenja ljudskog dostojanstva, diskriminacije i zlostavljanja, jer su oni, u mnogim slučajevima, uzrok bijede. Kada moć, luksuz i novac postanu idoli, tada oni imaju prednost nad potrebom za pravednom raspodjelom bogatstava. Zato je nužno da se naše savjesti obrate pravdi, jednakosti, umjerenosti i zajedništvu.
Ništa manje nije zabrinjavajuća ni moralna bijeda, koja se sastoji u robovanju poroku i grijehu. Kolike su obitelji u tjeskobi jer je jedan od njezinih članova – često mlađe osobe – rob alkohola, droge, kocke, pornografije! Koliki ne vide više smisao života ili perspektive za budućnost, koliki su samo izgubili nadu! I kolike su osobe u tu bijedu gurnuli nepravedni uvjeti u društvu, nezaposlenost koja im oduzima dostojanstvo kao hraniteljima i pomanjkanje jednakog pristupa obrazovanju i zdravstvenoj skrbi. U tim se slučajevima moralna bijeda može s pravom smatrati prijetećim samoubojstvom. Ta vrsta bijede, koja je također uzrok financijskog kraha, uvijek je povezana s duhovnom bijedom, koja nas pogađa kada se udaljimo od Boga i odbacujemo njegovu ljubav. Ako mislimo da ne trebamo Boga koji dopire do nas u Kristu, jer mislimo da smo dovoljni sami sebi, tada smo krenuli putom propasti. Bog je jedini koji doista spašava i oslobađa.
Evanđelje je pravi protulijek duhovnoj bijedi: kršćanin je pozvan nositi u sve sredine oslobađajući navještaj da postoji oproštenje za počinjeno zlo, da je Bog veći od naše grešnosti, da nas uvijek slobodno ljubi i da smo stvoreni za zajedništvo i vječni život. Gospodin nas poziva da budemo radosni navjestitelji te poruke milosrđa i nade! Lijepo je iskusiti radost širenja te radosne vijesti, dijeliti s drugima blago koje nam je povjereno, da bismo utješili srca skršena i davali nadu tolikoj braći i sestrama koji su obavijeni tamom. To znači slijediti i nasljedovati Isusa, koji je išao siromašnima i grešnicima kao što pastir s puno ljubavi traži izgubljenu ovcu. U jedinstvu s njim možemo hrabro otvoriti nove putove evangelizacije i promicanja osobe.
Draga braćo i sestre, neka ova korizma nađe Crkvu spremnu i pripravnu svjedočiti onima koji žive u materijalnoj, moralnoj i duhovnoj bijedi poruku evanđelja, čija je srž navještaj ljubavi milosrdnog Oca, koji je spreman prigrliti u Kristu svaku osobu. Moći ćemo to učiniti u mjeri u kojoj budemo suobličeni Kristu, koji je postao siromašan i obogatio nas svojim siromaštvom. Korizma je prikladno vrijeme za samoodricanje; bilo bi dobro da se zapitamo čega se to možemo odreći da drugima pomognemo i obogatimo ih svojim siromaštvom. Ne zaboravimo da pravo siromaštvo boli: odricanje ne bi bilo valjano bez te pokorničke dimenzije. Nepovjerljiv sam prema milostinji koja čovjeka ništa ne stoji i koja ne boli.
Neka nas Duh Sveti, zavaljujući kojem "[smo] kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju" (2 Kor 6, 10), podupre u našim odlukama i ojača našu pozornost i odgovornost prema ljudskoj bijedi, da bismo postali milosrdni i činili milosrđe. S tom željom, jamčim svoju molitvu da svakom vjerniku i svim crkvenim zajednicama korizmeni hod bude plodonosan i molim vas da molite za mene. Neka vas Gospodin blagoslovi i Gospa čuva!
Papa Franjo
Iz Vatikana 26. prosinca 2013.
++++
BITI  UČENIKOM  ZNAČI  NOSITI  DRUGIMA  ISUSOVU  LJUBAV
Poslanica biskupa Josipa Mrzljaka, predsjednika Hrvatskog Caritasa,
za Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH 2014.
Dragi vjernici!
Na treću korizmenu nedjelju obilježavamo središte "Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini". Ovu akciju, koju prema odluci Hrvatske biskupske konferencije organizira Hrvatski Caritas, provodimo osmu godinu zaredom. Njezina je svrha posvijestiti okolnosti u kojima žive Katolička Crkva i Hrvati, prikupiti materijalnu pomoć koja se usmjerava prema biskupijskim i nacionalnom Caritasu u Bosni i Hercegovini te posvjedočiti duhovno i molitveno zajedništvo, otvorenost i razumijevanje za potrebe naše braće i sestara u Kristu.
Papa Franjo podsjeća nas i ohrabruje na solidarnost te ističe kako je solidarnost staviti na raspolaganje Bogu i bližnjima ono što imamo, svoje skromne mogućnosti i otvoreno srce. Kazuje nam također: "Nema budućnosti ni za jednu zemlju, ni za jedan narod, za naš svijet, ako ne budemo znali biti solidarni." On solidarnost vidi kao način življenja povijesti, kao životno ozračje u kojemu sukobi, napetosti, suprotnosti dosežu sklad koji rađa život. Kako to ostvariti? Na koji je to način biti solidaran odgovor na poziv koji nam upućuje Krist?
Ako se doista želimo zvati Kristovim učenicima, onda se svakoga dana, prigodom svakoga izbora, pitamo: kako ja slijedim Isusa? Isusa slijedimo ako znamo kako izaći iz sebe, ako ne živimo samo u tijelu i po tijelu, ako želimo, tražimo i imamo na srcu dobro bližnjih (usp. EG 178). Biti solidaran znači odgovoriti na poziv Božje ljubavi iako to znači rizik, a katkada i osude i poruge svijeta. Pokazati solidarnost znači nositi drugomu Isusovu ljubav (usp. EG 127) putevima razumijevanja, služenja, dijeljenja, darujući ono malo što imamo. Na taj način Božja moć, moć ljubavi, ulazi u naše siromaštvo i preobražava ga, vodi nas kako bismo izišli iz svojih uskih ograda da se ne bojimo darivati, dijeliti i ljubiti Njega i drugoga - jer današnji čovjek najviše oskudijeva blizinom, susretom, razgovorom. To je ono što je važno u današnjim vremenima – biti čovjek i biti za čovjeka! Na tom putu sigurno nećemo ostati sami. Bog je svoga jedinorođenoga Sina dao da otkupi svakoga od nas, da očisti naša srca od grijeha, zlih djela, misli i postupaka; poslao ga je među nas da nevoljama i problemima koje živimo kao kršćani u svijetu dade smisao. Stoga, ako budemo imali ljubavi jedni za druge, moći ćemo se ponosno zvati Kristovim sljedbenicima. Papa upućuje poziv cijelome svijetu, svim ljudima i narodima. Cijeli svijet možemo promatrati kao jednu veliku obitelj koja se sastoji od mnoštva malih obitelji i obitelji pojedinih naroda. I mi Hrvati jedna smo velika obitelj koja je rasuta diljem svijeta. Razne su nas nevolje tjerale iz naših stoljetnih obitavališta, koja se danas nalaze na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ponajviše diljem Europe i Amerike i daleke Australije. No, ne smijemo zaboraviti svoje narodno zajedništvo, svoju katoličku vjeru i Crkvu, koja je čuvala nacionalni identitet i jezik koji nas povezuje. Najvažnije je, međutim, ne zaboraviti nijednog čovjeka, posebno onoga koji se bori i nastoji ostati na svojem tlu koje mu stoljećima pripada.
Crkvi u Bosni i Hercegovini, njezinim pastirima, svećenicima, redovničkim zajednicama, želimo izreći riječi hvale za mnogobrojna svećenička i redovnička zvanja - bez kojih bi Crkva u Hrvatskoj, ali i mnoge Hrvatske katoličke misije diljem svijeta bile siromašnije - za hrabro podnošenje nepravde, za svjedočanstvo vjere i nade u borbi za opstanak vjere u Isusa Krista i svakovrsnu pomoć vjernicima.
Vjernom narodu u Bosni i Hercegovini zahvalni smo na ljubavi prema svom domu i domovini Bosni i Hercegovini, koju su uvijek s ponosom nosili u srcima, na čuvanju pologa vjere svojih očeva i majki, djedova i baka, na svemu dobrom i plemenitom čime obogaćuju svoju domovinu ustrajući, radeći i nadajući se čovječnijem i pravednijem društvu za sve.
Mlade i djecu, zalog budućnosti opstanka Hrvata u Bosni i Hercegovini, želimo ohrabriti u ljubavi prema vjeri i domovini koju im prenose njihovi roditelji i pastiri. Vi niste izgubljena generacija – vi ste budućnost!
Molimo, braćo i sestre, da nam Gospodin otvori srca kako bismo zauzeto znali nositi Isusovu ljubav Crkvi i Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

+ Josip Mrzljak , predsjednik Hrvatskog Caritasa

arhiva_aktualne_teme

Sveta misa
radnim danom u 6,30 sati
nedjeljom i blagdanom u 9 i 17 sati

Euharistijsko klanjanje
svaki dan od 7 do 17 sati

Molitva svete krunice i blagoslov
svaki dan u 16,30 sati

Plan adoracije i nakane
Liturgijski kalendar

Copyright © 2017 Corpus Domini. Sva prava zadržana.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).