Dan života - Dan bolesnika

Detalji

Objavljeno Srijeda, 23 Siječanj 2013 07:26

U NJEMU BIJAŠE ŽIVOT

 Poruka za XVIII. Dan života, 3. veljače 2013, predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj biskupa Valtera Župana

Božić koji smo upravo proslavili je toliko dragi blagdan jer je rođendan Boga-Čovjeka koji dolazi da imamo život u izobilju. Novi život, rađanje života spontano izaziva radost i divljenje. Kako se samo djeca raduju kada naiđu na mladunčad životinja. To je potpuno razumljivo jer smo stvoreni za život i besmrtnost. Bog nije stvorio smrt i ne raduje se propasti živih. Smrt je ušla u svijet đavlovom zavišću. Ondje gdje starije generacije ostaju bez nasljedstva, zamire pjesma radosnica i nestaje stvaralaštvo koje je uvjet napretka. Nastupa smrtni, grobni, mir.
Razmišljajući nad brojkama koje su nam otkrile rezultate zadnjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj i gledajući oronula i opustjela čitava područja naše domovine, kao da samima sebi ne vjerujemo da je moguće da narod koji je stoljećima odolijevao mnogim protivljenjima danas osjeća zamor i rezignirano promatra kako bi doskora drugi mogli ući u njegov trud i zagospodariti njime i svime što je bilo njegovo.
Nad takvim se stanjem pitamo: Može li se učiniti zaokret od nestajanja i smrti prema životu i napretku? U potpunosti smo uvjereni da je to moguće. Ali treba odlučno i čvrsto htjeti i odlučiti. Nema opredjeljenja za život bez obraćenja Bogu. Zemlje zapadnog svijeta koje su se šezdesetih godina prošlog stoljeća opredijelile za kontracepciju, sedamdesetih za pobačaj, a nešto kasnije za zajednice koje ne mogu rađati životom, jesu zemlje koje se odriču svojih kršćanskih korijena, odriču se Boga Isusa Krista, ali čije stanovništvo stari i izumire prepuštajući svoj životni prostor drugim kulturama. Mojsije je vrlo jasno rekao – ne jedanput – Izraelskom narodu da je garancija njegovog opstanka i napretka držati se Saveza s Bogom. Povijest je to dokazala. Sve što je protuprirodno vodi u odumiranje i nestajanje.
Svaka generacija ljudi postavljena je na ispit vjernosti Bogu i životu. Ovo vrijeme postavlja na životni ispit nas, našu budućnost i naš opstanak. Nagovarati mlade da što kasnije ulaze u brak, ili da uopće ne zasnivaju obitelj, znači protiviti se Božjem planu s ljudima i pridonositi izumiranju naroda. Ljudska spolnost je konstitutivni element svakog čovjeka, promislom Božjim utkana u osobnost muškarca i žene kako bi se međusobno upotpunjavali. Poticati na proizvoljni odnos prema njoj znači degradirati i degenerirati osobu. Uostalom, toliko je puta naglašeno da je baš moralni odnos prema spolnosti odlučivao o sudbini pojedinaca, naroda i čitavih civilizacija. Civilizacije koje su propale jesu one koje su pale na ispitu morala.
Oni kojima je dužnost raditi na podizanju kvalitete života, uz ostalo i smanjenjem broja nezaposlenih, to ne uspijevaju. Umjesto da rade na tome i da ne otuđuju naše bogatstvo, podilaze mladima obećavajući im potpuno prepuštanje svim strastima i prohtjevima. To znači onesposobiti ih da konstruktivno gledaju u budućnost i pronalaze nove putove. To je neodgovorno. Mladi, ne nasjedajte jeftinim obećanjima!
Obitelji, vjerujte da je Bog vaš saveznik. Držite se njegovih uputa želite li dobro sebi, svojoj djeci i narodu. Neka vas Bog blagoslovi i pomogne u tom nastojanju!

U Krku, na blagdan Isusova krštenja, 13. siječnja 2013.

Predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj
krčki biskup Valter Župan

++++

„IDI PA I TI ČINI TAKO!“
 Poruka pape Benedikta XVI. za 21. svjetski dan bolesnika
Draga braćo i sestre!
1. Dana 11. veljače 2013., na liturgijski spomen Gospe Lurdske, svečano će se slaviti, u marijanskom svetištu u Altöttingu, 21. svjetski dan bolesnika. Taj je dan za bolesnike, zdravstvene djelatnike, kršćanske vjernike i sve ljude dobre volje "snažni trenutak molitve, zajedništva, prinošenja trpljenja za dobro Crkve i podsjetnik svima da u licu bolesnog brata prepoznaju sveto Kristovo lice koji je, svojim trpljenjem, smrću i uskrsnućem, spasio čovječanstvo" (Ivan Pavao II., Pismo povodom ustanovljenja Svjetskog dana bolesnika, 13. svibnja 1992., 3). U toj prigodi osjećam posebnu blizinu sa svakim od vas, dragi bolesnici koji, u zdravstvenim centrima ili u svome domu, prolazite kroz teške trenutke kušnje zbog bolesti i trpljenja. Neka do svih dopru umirujuće riječi otaca Drugog vatikanskog koncila: "Niste ni napušteni ni beskorisni: vi ste pozvani od Krista, vi ste njegov jasni odraz" (Poruka siromašnima, bolesnima i onima koji trpe).
2. Kako bih vas pratio na duhovnom hodočašću koje od Lurda, mjesta i simbola nade i milosti, vodi prema svetištu u Altöttingu, želim vam predložiti da razmišljate o simboličnom liku dobrog Samarijanca (usp. Lk 10, 25-37). Evanđeoska prispodoba koju je napisao sveti Luka uklapa se u niz slikâ i događajâ preuzetih iz svakodnevnog života, kojima nam Isus želi pomoći da shvatimo duboku Božju ljubav prema svakom ljudskom biću, osobito prema onima koji su pogođeni bolešću ili patnjom. No, istodobno, završnim riječima iz prispodobe o dobrom Samarijancu, "Idi pa i ti čini tako!" (Lk 10, 37), Gospodin pokazuje koji stav svaki njegov učenik mora zauzeti prema drugima, navlastito prema onima koji su u potrebi. Iz beskrajne Božje ljubavi, kroz snažnu povezanost s njim u molitvi, moramo crpiti snagu da svakoga dana iskazujemo stvarnu brigu, po uzoru na dobrog Samarijanca, za one koji su ranjeni u tijelu i duhu, za one koji traže pomoć, pa bili oni nepoznati i ma koliko siromašni bili. To vrijedi ne samo za pastoralne i zdravstvene djelatnike, već za sve, pa i za same bolesnike, koji svoje stanje mogu proživljavati s vjerom: "Čovjek ne ozdravlja tako da se kloni i bježi od patnje, već tako da bude sposoban prihvaćati nevolje, po njima sazrijevati i naći smisao po jedinstvu s Kristom, koji je patnje podnosio s beskrajnom ljubavlju" (Enc. Spe salvi, 37).
3. Više je crkvenih otaca vidjelo u liku dobrog Samarijanca samog Isusa a u čovjeku napadnutom od razbojnika Adama, ljudski rod izgubljen i ranjen zbog vlastitoga grijeha (usp. Origen, Homilija XXXIV na Lukino Evanđelje, 1-9; Ambrozije, Komentar na Lukino Evanđelje, 71-84; Augustin, Govor 171). Isus je Sin Božji, Onaj koji uprisutnjuje Očevu ljubav, koja je vjerna, vječna i bezgranična. Ali Isus je također onaj koji je "svukao" sa sebe "ruho božanstva", koji se spušta iz svojega božanskog "stanja" da preuzme na sebe ljudsko obličje (Fil 2, 6-8) i koji se približio ljudskoj patnji, sve dotle da je sišao nad pakao, kao što molimo u Vjerovanju, i donio nadu i svjetlo. On ne čuva ljubomorno svoju jednakost s Bogom, svoje božanstvo (usp. Fil 2,6), već se, pun milosrđa, priginje nad ponor ljudske patnje, da izlije ulje utjehe i vino nade.
4. Godina vjere koju slavimo predstavlja povlaštenu prigodu za jačanje službe ljubavi u našim crkvenim zajednicama, da bi svatko bio dobri Samarijanac prema drugome, prema svojim bližnjima. U vezi s tim želim podsjetiti na neke osobe, među bezbroj njih, u povijesti Crkve, koji su pomagali bolesnicima da cijene ljudsku i duhovnu vrijednost svoga trpljenja, kako bi mogli služiti kao primjer i poticaj. Sveta Terezija od Djeteta Isusa i Svetog lica "iskusna u znanosti ljubavi (scientia amoris)" (Ivan Pavao II., Apost. pismo Novo millenio ineunte. Ulaskom u novo tisućljeće., 42), umjela je živjeti "u dubokom jedinstvu s Isusovom patnjom" bolest koja ju je odvela "u smrt preko velikih patnji" (Opća audijencija, 6. travnja 2011.). Sluga Božji Luigi Novarese, na kojeg mnogi još i danas čuvaju živu uspomenu, u obavljanju svoje službe zamijetio je na poseban način važnost molitve za bolesne i s bolesnima i onima koji trpe, koje je često pratio u marijanska svetišta, na poseban način u lurdsku spilju. Nošen ljubavlju prema bližnjemu, Raoul Follereau posvetio je vlastiti život brizi za oboljele od Hansenove bolesti sve do najudaljenijih krajeva svijeta, pokrenuvši, među ostalim inicijativama, proslavu Svjetskog dana borbe protiv gube. Blažena Terezija iz Kolkate uvijek je započinjala dan susretom s Isusom u euharistiji, a zatim bi izlazila na ulice s krunicom u ruci da ondje susretne i služi Gospodinu prisutnom u onima koji trpe, osobito u onima koji su "neželjeni, nevoljeni, zanemareni". Sveta Anna Schäffer iz Mindelstettena znala je, također, na uzoran način ujediniti svoje patnje s Kristovima: "njezin bolesnički krevet postao je… samostanska ćelija a trpljenje predstavljalo misijsko služenje… Krijepljena svakodnevnom pričešću, postala je neumorno oruđe zagovora u molitvi i zrcalo Božje ljubavi prema mnogima koji su joj se obraćali za savjet" (Homilija prigodom kanonizacije, 21. listopada 2012.). U evanđelju se ističe lik Blažene Djevice Marije, koja prati svoga napaćenog Sina sve do najviše žrtve na Golgoti. Ona nikada ne gubi nadu u Božju pobjedu nad zlom, patnjom i smrću i ona zna kako prihvatiti u jednom zagrljaju vjere i ljubavi Božjeg Sina rođenog u betlehemskoj spilji i umrlog na križu. Njezina nepokolebljiva vjera u Božju moć bila je rasvijetljena Kristovim uskrsnućem, koji daje nadu onome koji se nalazi u trpljenju i obnavlja sigurnost u Gospodinovu blizinu i utjehu.
5. Želim na kraju uputiti riječi iskrene zahvalnosti i ohrabrenja katoličkim zdravstvenim ustanovama i samom civilnom društvu, biskupijama i kršćanskim zajednicama, redovničkim obiteljima zauzetim u zdravstvenom pastoralu, udrugama zdravstvenih djelatnikâ i volonterâ. Neka u svima njima poraste svijest da "u materinskom i velikodušnom dočekivanju svakog ljudskog života, napose onog nejakog ili bolesnog, Crkva danas živi temeljnu vrijednost svog poslanja" (Ivan Pavao II, Posinod. apost. pobud. Christifideles laici, 38).
Povjeravam ovaj 21. svjetski dan bolesnika zagovoru Gospe od milosti, koju se časti u Altöttingu, da uvijek prati ljude koji trpe u njihovu traženju utjehe i čvrste nade, neka pomogne onima koji su uključeni u apostolat ljubavi da postanu dobri Samarijanci za svoju braću i sestre koji su pogođeni bolešću i trpljenjem. Svima drage volje podjeljujem svoj apostolski blagoslov.

Iz Vatikana, 2. siječnja 2013.

Papa Benedikt XVI.